U Srbiji posljednjih mjeseci vlada ozbiljna politička napetost uslijed masovnih protesta protiv predsjednika Aleksandra Vučića i njegove administracije. Glavni pokretači protesta su studenti, koji traže pravdu za tragičan slučaj pada nadstrešnice u Novom Sadu, kao i raspisivanje novih izbora. Ipak, Vučić za sada ne pokazuje namjeru da pristane na takve zahtjeve, odbijajući da razmatra mogućnost ranijeg prekida mandata.
U ovoj složenoj političkoj situaciji, Vučić je stekao brojne protivnike, a posebno zabrinjava činjenica da se boji dolaska jedne značajne ličnosti u Srbiju – Novaka Đokovića. Nekadašnji bliski saradnici, Vučić i Đoković, sada su u različitim pravcima: Novak se sve više profilira kao kritičar režima, što predstavlja izazov za Vučića, piše portal Dnevno.hr.
Đoković, poznat kao jedan od najboljih tenisera svih vremena, trenutno provodi nekoliko dana na Jadranu, konkretno u Crnoj Gori, zemlji odakle mu potiče otac. Nakon što se odmori i „razbistri misli“ nakon ispadanja u polufinalu Wimbledona, očekuje se njegov povratak u Beograd. Njegovi budući potezi privlačit će veliku pažnju, posebno zato što su ga studenti redovno pozivali da se pridruži protestima. Sve to događa se pred njegov odlazak na američku tenisku turneju i nastavak profesionalne sezone.
Srbijanski list Danas donosi zanimljiv osvrt na potencijalni uticaj Đokovića na političku scenu Srbije. Novinar Živa Vekecki ističe da bi Vučić i njegovi saradnici bili veoma uznemireni ako bi Đoković krenuo u političku trku, posebno ako bi bio kandidat na studentskoj listi. Postavlja se pitanje:
-
Da li bi Vučićev režim bio u stanju da suzbije masovne skupove podrške koje bi Novak mogao privući?
-
Kako bi se vlast postavila prema potencijalnom političkom usponu tenisera?
-
Koje bi strategije bile primijenjene da se obeshrabre njegovi pristalice?
Vekecki upotrebljava metaforu “ranjena zvijer ne bira sredstva” da opiše kako vlast može reagovati kad osjeti ozbiljnu prijetnju. U tom kontekstu navode se i optužbe koje su se pojavile protiv Đokovića, poput izdaje Kosova, optužbi za ustaštvo i neplaćanja poreza. Autor jasno navodi da su ove tvrdnje besmislene i lažne, te da Đoković nije samo čist u tim pitanjima, nego je i veliki dobročinitelj.
Naime, prema Vekeckom, Đoković je uložio znatna sredstva u različite humanitarne projekte u Srbiji, što uključuje:
-
Renoviranje manastira,
-
Obnove gradova pogođenih katastrofama (kao što je Obrenovac),
-
Rekonstrukciju bolnica, škola i vrtića,
-
Pomoć za liječenje djece u inostranstvu.
Važno je napomenuti da su ove donacije premašile ukupnu pomoć koju je država pružila u istom periodu, što jasno pokazuje njegovu društvenu angažovanost i brigu za zajednicu.
Zanimljivo je i to da su mnogi poznati srpski sportisti do sada ulazili u politiku uglavnom kao podrška Vučićevom režimu. Međutim, ako bi Đoković odlučio da se politički angažuje protiv trenutne vlasti, postoji snažna vjerovatnost da bi on bio favorit u tom sukobu.
Ova situacija otvara nekoliko ključnih pitanja:
-
Može li jedan sportski autoritet prerasti u političkog lidera koji će mobilisati nezadovoljne slojeve društva?
-
Kako će se Vučićeva vlast nositi s novim izazovima koji prijete njenoj stabilnosti?
-
Hoće li studenti i drugi pokreti pronaći u Đokoviću simbol promjena?
U zaključku, jasno je da se u Srbiji odvija složen politički proces, gdje pored protesta i pritisaka sa ulice, ključnu ulogu može odigrati ličnost poput Novaka Đokovića. Dok Vučić očigledno osjeća nelagodu i strah pred njegovim dolaskom, pitanje je hoće li ovaj vrhunski sportista iskoristiti svoj utjecaj da potakne stvarne političke promjene ili će ostati samo simbol opozicije. Jedno je sigurno – pažnja javnosti usmjerena je na njegove naredne korake, koji bi mogli značajno promijeniti odnose snaga u Srbiji u narednom periodu.
Dodatan sloj složenosti ovoj situaciji daje činjenica da Srbija trenutno prolazi kroz brojne društvene i političke izazove, pa bi angažman Novaka Đokovića mogao biti katalizator šireg pokreta za promjene. Ukoliko Đoković odluči aktivno učestvovati u politici, to bi moglo značajno utjecati na mlade i nezadovoljne građane, koji već dugo traže alternativu postojećem režimu. S druge strane, Vučićeva spremnost da koristi sve raspoložive resurse kako bi očuvao vlast ukazuje na moguće oštre sukobe u narednom periodu. U svakom slučaju, dolazak jedne takve ličnosti u Srbiju nije samo sportski događaj – on može postati i važna prekretnica u političkoj budućnosti zemlje.
