Šejhul-islam Ibn Tejmijje, da mu se Allah smiluje, je upitan da li je kraćenje namaza na putovanju sunnet ili obaveza. Također, upitan je o vjerodostojnosti hadisa u kojem stoji da je Aiša, neka je Allah zadovoljan s njom, rekla: “Sve je to Vjerovjesnik, neka je Allahova milost i mir na Njega , radio; kratio je i upotpunjavao”.
Na to je odgovorio:
Kraćenje namaza na putovanju je sunnet Vjerovjesnika, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, i sunnet njegovih pravednih halifa, neka su Allahova zadovoljstvo na njih, i, zaista, Vjerovjesnik nikada na putovanju nije klanjao osim dva rekata, kao i Ebu Bekr, Omer, i Osman u prvoj godini svog hilafeta, dok je u drugoj godini upotpunio namaz na Mini iz poznatih razloga koje smo spomenuli na drugom mjestu.
Što se tiče hadisa o kojem je upitano, nema sumnje da je pogrešno pripisivati ga Aiši, neka je Allah zadovoljan s njom. Jer u Sahihu stoji da je ona rekla: ‘Prvobitno je (svaki) namaz propisan sa po dva rekata, i kod kuće i na putu, pa je na putu ostao isti (broj rekata), a povećan je (broj rekata) kod kuće’. Neko upita ‘Urveta (raviju): ‘Pa zbog čega je ona upotpunjavala?’, odgovori on: ‘Zbog izgovora kojeg je i Osman upotrijebio’.
Pa evo Aiše, neka je Allah zadovoljan s njom, koja obavještava kako je namaz na putovanju dva rekata, a njen sestrić ‘Urve je najbolje poznaje, i spominje kako je ona upotpunjavala na osnovu tevile a da pri tome nije imala ništa od sunneta. Također, u sahih predaji stoji da je Omer, neka je Allah zadovoljan s njim, rekao: ‘Namaz na putu, džuma-namaz, bajram namaz, duha namaz su po dva rekata, potpuni bez kraćenja, i tako je propisano na jeziku vašeg Vjerovjesnika’.
Isto tako, muslimani prenose tevaturom (sa generacije na generaciju) da Vjerovjesnik a.s., na putu nikada nije klanjao osim dva rekata, i niko nikada nije prenio da je klanjao četiri rekata, već ono što je pritvrđeno jeste da bi on na putu i postio i mrsio, a također je i od njegovih ashaba bilo onih koji bi postili i onih koji bi mrsili.
Također, i ashabi su kratili namaz, bili oni od stanovnika Mekke ili mimo nje. I tako su postupali na Mini, Arefatu i drugim mjestima.
Kada je u pitanju klanjanje četiri rekata na putovanju, i da li je to haram, ili mekruh, ili preče da se ostavi, ili mustehabb, ili slobodan izbor, učenjaci imaju pet različitih stavova, a oni su:
- Da je bolje upotpuniti, kao što to zagovara imam Eš-Šafi.
- Da je sloboda izbora, tj. možeš klanjati dva a i četiri. Ovo je stav nekih od učenika imama Malika.
- Da je bolje kratiti, i ovo je ispravniji stav kod imama Eš-Šafi, i jedan od dva rivajeta kod imama Ahmeda.
- Da je mekruh (pokuđeno) upotpuniti. Ovo je jedan od govora koji se prenose od imama Malika, i drugi rivajet kod imama Ahmeda.
- Da je vadžib kratiti, i ovo je stav imama Ebu Hanife, i Malika u jednom rivajetu.
Najprioritetniji stav jeste onaj u kojem se kaže da je kraćenje namaza sunnet, a upotpunjavanje mekruh (pokuđeno), te zbog toga nije obavezan nijjet za kraćenje namaza.
