Tragična vijest o iznenadnoj smrti Rijada Šabića, mladog čovjeka iz Breze, duboko je potresla njegov rodni grad, ali i širu javnost širom regije. Ovaj mladić, poznat po svojoj vedrini, dobroti i energiji koja je povezivala ljude, preminuo je u trenutku kada mu je život tek trebao donijeti ono najljepše.
Rijad je bio više od običnog mladića – on je gradio ne samo zidove kao radnik, već i mostove među ljudima kao prijatelj, saputnik i oslonac. Njegova pozitivna energija, predanost i skromnost ostavili su neizbrisiv trag u životima mnogih. No, ono što dodatno produbljuje bol jeste činjenica da je u avgustu trebao stupiti u brak sa svojom zaručnicom, Henom Ćurkić – djevojkom s kojom je dijelio svoje snove, planove i svakodnevne radosti.
Njihova ljubavna priča započela je na radnoj akciji u Novom Pazaru – mjesto gdje su se sreli, zbližili i ubrzo postali jedno drugom sve. Njihova veza rasla je tiho, ali snažno – kroz zajednički rad, šale, podršku i vjeru u budućnost. Vjerili su se i s nestrpljenjem čekali 9. avgust, dan kada su planirali proslaviti svoju ljubav pred porodicom i prijateljima. Ali sudbina je imala drugačije planove.
Hena, njegova zaručnica, duboko pogođena gubitkom, objavila je emotivnu poruku na društvenim mrežama, kojom se oprostila od voljene osobe. Njene riječi, napisane iz srca koje puca od tuge, odjeknule su širom regiona i dotakle hiljade ljudi.
“Oči moje najljepše, osmijehu moj, smislu moje sreće, moja srodna dušo, moj MUŽ! Ti si mi pokazao šta je ljubav. Ti si mi pokazao šta znači imati dom u osobi…”
U tim rečenicama ogleda se sve – i ljubav, i zahvalnost, i tuga, i nevjerica. Hena opisuje Rijada ne kao samo svog zaručnika, već kao svog supruga po osjećaju, po bliskosti, po snovima koje su zajedno gradili.
Njena poruka je ne samo lični oproštaj, već i svjedočanstvo o tome koliko snažna i istinska može biti ljubav. Napisala je da je svakim danom brojala dane do vjenčanja, da je zamišljala budućnost s njim, vidjela ga kao saputnika kroz cijeli život, i bez obzira na sve što se dešavalo, već ga je nosila u srcu kao svog muža.
U najdirljivijem dijelu svoje poruke, Hena navodi:
“Zamisliću da nijedno prevozno sredstvo ne radi i da je nemoguće da dođemo jedno drugom, da pređemo 319 km. Allah da ti podari najljepše mjesto u Džennetu, a ti me čekaj na nekom ljepšem mjestu.”
Ova rečenica postaje simbol tuge i vjere u ponovno spajanje negdje drugo, negdje vječno. Taj broj – 319 kilometara – danas simbolizira razdaljinu koja se ne može preći, ali i povezanost koja se ne prekida.
Izgubiti nekog tako mladog, pred sam početak zajedničkog života, nezamisliv je bol. No ono što ostaje su uspomene, zagrljaji, zajedničke slike, snovi koji su ostali nedosanjani, i riječi koje Rijad, iako više nije tu fizički, nosi sa sobom kao najdragocjenije blago.
Njegova prerana smrt ostavlja prazninu, ne samo u životu njegove voljene, porodice i prijatelja, već i u srcima svih onih koji su makar i na trenutak dotaknuli toplinu njegove duše – bilo lično ili kroz Heninu potresnu ispovijest.
U vremenu kada se često zaboravljaju prave vrijednosti, Rijad i Hena nas podsjećaju da ljubav, čak i kada biva prekinuta iznenada, ostaje najjača sila – ona koja nadilazi sve granice, pa čak i smrt.
Allah da Rijadu podari najljepše mjesto u Džennetu, a Heninoj duši sabur i snagu da nastavi hodati kroz život noseći njegovo ime u srcu prenosi novi.ba
