Ako osoba ustraje u griješenju, a i dalje uživa u blagodatima i izobilju, to može biti znak istidradža, što je postepena kazna koju Allah, subhanehu ve te’ala, daje kako bi konačna kazna bila veća. Istidradž predstavlja suptilno iskušenje koje vodi ka još većoj propasti zbog samih djela te osobe. Imam Ahmed prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada vidiš da Allah daje Svom robu – griješniku – dobro na dunjaluku, znaj da je to istidradž (postepena kušnja).”
Nepokorni ljudi nastavljaju u svojim grijesima, misleći da ih Allah nagrađuje izobiljem zbog zadovoljstva prema njima, ne shvatajući da su zapravo u zamci istidradža. S druge strane, vjernici koji se pridržavaju Allahovih uputa i slijede primjer Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, često se suočavaju sa životnim izazovima, što može izazvati sumnju u pravednost Božiju.
Zašto se onima koji redovno klanjaju, poste, daju zekat i vode jednostavan život dešavaju loše stvari, dok oni koji ne praktikuju vjeru uživaju u luksuzu? Mnogi od tih bogatih ljudi pokazuju aroganciju i ne brinu za Sudnji dan, misleći da će, ako završe u paklu, biti u društvu mnogih drugih.
Primjeri iz života poslanika pokazuju suprotno. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je bio uzdignut do Allahovog prijestola, ali nikada nije pokazivao aroganciju. Poslanik Sulejman, alejhis-selam, imao je veliku moć, ali nije bio ohol. Poslanik Jusuf, alejhis-selam, bio je izuzetno lijep, a poslanik Davud, alejhis-selam, imao je anđeoski glas, ali ni oni nisu pokazivali oholost. Svi su oni, u trenucima namaza, padali ničice pred Allahom u suzama.
Ljudi koji su podložni istidradžu su oni koji su zaboravili svoju slabost, nastavljaju uživati u grijesima i misle da ih Allah i dalje voli. Oni sa prezirom gledaju na one koji praktikuju vjeru, govoreći: “Oni redovno idu u džamiju da klanjaju, ali nemaju ni bicikl, dok mi idemo u noćne klubove skupocjenim automobilima. Nema potrebe da se praktikuje vjera. Kada bi ljudi manje vremena provodili u ibadetu, mogli bi biti bogati kao mi.”
U stvarnosti, Allah im daje bogatstvo kako bi ih uništio.
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada Allah ima namjeru da uništi termita, On mu daje krila da poleti.” (Kitab Nasaibul-Ibad)
Termiti žive u zemljištu ili drvetu jer nemaju krila. Međutim, kada Allah želi da okonča njihove živote, On im daje krila, pa se pretvaraju u krilate termite. Nakon što dobiju krila, termiti lete prema vatri i izgorje. Isto tako, kada ljudi steknu bogatstvo, oni često prkose Allahu.
Uzmimo za primjer faraona. Bio je neizmjerno bogat i nikada nije bio bolestan jer ga je Allah blagoslovio dobrim zdravljem. Drugi su umirali, ali faraon nije pokazivao znakove smrti dok nije postao arogantan i tvrdio da je Bog. Allah ga je uništio tim “blagoslovima”.
Kralj Babilona, Nemrud, pokušao je spaliti poslanika Ibrahima, alejhis-selam, koji je bio Allahov prijatelj. Allah je podario Nemrudu veliko kraljevstvo, ali ga je to učinilo uobraženim i oholim, pa je umro na ponižavajući način kada mu je komarac ušao kroz nozdrvu i dospio do mozga.
Karun je bio najbogatiji čovjek svih vremena. Imao je toliko blaga da su ključeve od njega teško mogli nositi snažni ljudi. Na kraju je zemlja progutala i njega i njegovo bogatstvo jer je postao razuzdan, arogantan i nezahvalan Allahu.
Ako smo bogati, ne smijemo dozvoliti da nas oholost obuzme i da mislimo da nam je Allah podario bogatstvo zbog ljubavi prema nama. Karun je bio veoma bogat, ali je na kraju bijedno završio.
Kada ispitamo sve i dobro razmislimo, naći ćemo odgovore na pitanja koja nas muče: Kako se ljudi koji su nepokorni Allahu mogu osjećati srećno i pobjedonosno? Zašto ljudi koji poriču Allaha mogu imati udoban i prosperitetan život? Odgovor je: Allah im je podario ugodan i prosperitetan život da bi ih uništio jer su postali oholi i nezahvalni. U čemu je smisao života koji nije usmjeren ka postizanju Allahovog zadovoljstva?
Ako vidimo bogate ljude koji praktikuju vjeru i dolaze skupocjenim automobilima u džamiju, ne smijemo reći da je to istidradž. Ako naš prijatelj dobije unapređenje na poslu, ne smijemo reći da je to istidradž. Ljudi koji su stekli bogatstvo na legitiman način i troše višak svog imetka radi Allahovog zadovoljstva nisu u istidradžu.
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sadaka ne umanjuje imetak.” (Muslim)
Ovo se odnosi i na vjernike i na nevjernike. Što više udjeljujemo od našeg imetka u svrhu sadake, Allah će nam dati veću nafaku. Nafaka uključuje sve što je korisno za ljude: dobro zdravlje, srećan brak, život bez stresa, itd. Kada Allah daje nafaku nemuslimanima koji su velikodušni i nisu arogantni, to nije istidradž. Allah ih nagrađuje za njihova dobra djela na ovome svijetu, ali oni neće imati koristi od toga na onome svijetu.
Ako želimo imati siguran život, trebamo živjeti po određenim principima. Svrha života je traganje za Allahovim zadovoljstvom. Kako prepoznati blagoslovljenu opskrbu (berićetnu nafaku)? Osoba zna da je opskrba blagoslovljena ako je zahvalna Allahu na Njegovim darovima. Ako ih koristi na pravi način, u korisne svrhe, i ako postaje bolji vjernik, onda su ti darovi blagoslovljeni jer ih je Allah dao iz svoje ljubavi i zadovoljstva prema toj osobi. Ako tragamo za Allahovim zadovoljstvom, sigurno ćemo biti bezbjedni na ovom i na budućem svijetu.
