Tamo gdje je nekada bio samo pijesak i vjetar, gdje ništa osim tišine i suše nije postojalo, danas se širi šuma – tiha, zelena i sveta. U pustinjskom dijelu sjeverne Kine, u Autonomnoj regiji Unutrašnja Mongolija, ispisana je priča o majčinskoj ljubavi koja je prerasla u borbu za život, za prirodu i za smisao nakon nezamislivog gubitka.
Ji Jifang, sada 75-godišnja žena, učinila je ono što mnogi smatraju nemogućim – posadila je više od dva miliona stabala u jednom od najsurovijih dijelova Kine. I to ne zbog slave, ne zbog nauke, nego zbog rečenice koju je izgovorio njen sin Jang Ruije, student koji je tragično izgubio život 2000. godine u saobraćajnoj nesreći u Japanu.
Njegova posljednja želja bila je jednostavna, ali duboko značenjska: “Želim da se vratim kući i posadim drveće, čitavu šumu.” Te riječi Ji nikada nije zaboravila. One su postale njena molitva, njen smjer, njeno svakodnevno obećanje sinu koji više nije tu.
Nakon tragedije, Ji i njen suprug Jang Antaj prodali su sve – svoj dom u Šangaju, imovinu, udobnost – i uložili novac iz osiguranja u osnivanje neprofitne organizacije “Zeleni život”. Cilj je bio jasan: borba protiv dezertifikacije i sadnja drveća tamo gdje život više nije bio moguć.
“Ne možemo ništa ponijeti sa sobom kada odemo sa ovog svijeta, ali ako tim novcem zasadimo drveće – ono ostaje zauvijek”, rekla je Ji s tugom, ali i nadom u glasu.
Njena misija ubrzo je postala i misija mnogih roditelja koji su, poput nje, izgubili svoju djecu. Ji nije sadila samo stabla – ona je sadila snagu, sjećanje, nadu. Pomagala je drugim roditeljima da pronađu razlog da ustanu ujutro, vodila ih je kroz pustinju, učila ih kako da tugu pretoče u život. Zajedno su plakali i sadili. Njihove suze natapale su korijenje mladih sadnica koje danas stoje kao živi spomenici ljubavi.
Danas, na mjestu gdje je 2008. godine bila samo beživotna Alša pustinja, prostiru se zeleni redovi drveća. Njihove grane šapuću vjetru priču o majci koja nije odustala, o ljubavi koja je snažnija od smrti i o prirodi koja, kada joj se pruži ruka, vraća više nego što je uzela.
Ova priča nije samo o ekologiji – ona je lekcija čovječanstvu. Pokazuje kako bol, kada je iskrena i prožeta ljubavlju, može postati pokretačka sila koja mijenja svijet. Šuma Ji Jifang je dokaz da čak i u najgorim okolnostima možemo birati – tugu pretvoriti u djelovanje, a sjećanje u korijen budućnosti prenosi hayat
