Nena Badema iz Željeznog Polja – 90 godina života, bola i dostojanstva
Na samom kraju sela Željezno Polje, opština Zenica, u skromnoj kući staroj više od pola vijeka, živi nena Badema – tiha heroina čije srce, iako ispunjeno bolom, kuca dostojanstveno i zahvalno.
Ušla je u desetu deceniju života, ali Ramazan i dalje posti s punim ibadetom. Sama brine o sebi, o kući bez tekuće vode, uz drveni šporet koji još uvijek grije prostoriju i podsjeća na davno minula vremena. I pored svih teškoća, iz njenog pogleda izbija mir, a iz svake riječi – zahvalnost Bogu.
„Prije 30 godina, moj muž nas je ostavio. Otišao u Sloveniju, oženio se drugom, a mene i djecu zaboravio. Nikad mu halalit neću,“ kaže Badema, glasom koji nosi suze, ali i neizmjernu snagu.
Jedno dijete joj je umrlo, drugo se oženilo i odselilo. Ostala je sama. „Snalazim se kako znam. Komšije mi pomognu – neko donese vodu, neko nacijepa drva… i to mi je dovoljno“, skromno govori.
Kuća u kojoj živi svjedok je nekih ljepših dana – nekad puna smijeha i topline, a danas tek poneka uspomena ostala na zidovima. No, Badema ne traži ništa. „Samo da sam zdrava. Kuća kakva god da je – meni je zlatna“, ponavlja.
Ne traži pomoć, ali pomoć itekako zaslužuje. Njene riječi i pogled pričaju više od ijedne fotografije: „Kad mi je sin umro, nisam jela danima, nisam ni sjedala. Srce mi se rasparalo, ali Allah mi je dao snagu.“
Komšije kažu da je nena Badema duša od žene. Uvijek će podijeliti komad hljeba, osmijeh, lijepu riječ. Nikada neće zaboraviti da se zahvali, čak i za najmanju pažnju.
„Nekad je bilo stida, bilo je poštenja… Sad, danas, ništa više nije sramota“, kaže kroz sjetni osmijeh.
Nena Badema je simbol vremena koje nestaje. Njena priča nije samo podsjetnik, već i opomena da ne zaboravimo one koji su dali cijeli život, a sada tiho žive na marginama društva. Pomozimo joj, ako ništa – jednom vrećom drva, osmijehom, toplom riječju, dostavom vode ili hranom.
Jer, iza tih starih vrata živi jedna velika i hrabra duša – nena Badema iz Željeznog Polja prenosi pressmediabih
