Briga roditelja za njihovo dijete nikada ne prestaje, bez obzira na to koliko ono godina imalo. Najveći teret koji roditelj može nositi jeste narušeno zdravlje svog djeteta. Pravi roditelj uvijek će učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi svom potomku omogućio što bolji život.
Postoje ljudi koji, uprkos teškoj sudbini, ne traže pomoć i ne izlažu se javnosti. Porodica Ribić je jedna od njih. Oni žive u blizini Tarčina, u kući do koje vodi neprohodan put. Kada padne jača kiša, tlo postane blatnjavo i muljevito, a kako asfalta nema, do njihovog doma je gotovo nemoguće doći većim vozilom ili kombijem. No, to je tek jedna od brojnih prepreka s kojima se svakodnevno suočavaju.
U pismu koje smo primili, glava porodice, Ismet Ribić, podijelio je svoju tešku životnu priču:
“Na ovom mjestu živim još od 2. augusta 1996. godine. Živim sa suprugom Ramizom i sinom Muhamedom. Život nam nije lak. Nemam prihode, ne mogu da radim… Sve što imamo dolazi od Božje milosti. Snalazimo se onako kako možemo. Vjerujte mi, često nam u pomoć priskoče udruženja ‘Ruka podrške’ i ‘Mali princ’, dok nas ostali rijetko posjećuju. Ipak, imamo jednog komšiju koji nam pomaže koliko može, i zaista sam mu zahvalan. Živimo bez primanja, jedino moj sin prima invalidninu. Jedva uspijevamo sastaviti kraj s krajem. Ovdje sam često potpuno sam, kao vuk samotnjak.”
Njegova najveća briga je njegov sin Muhamed, koji je potpuno nesposoban za samostalno kretanje. Iako ima 22 godine, njegovi zdravstveni problemi onemogućavaju mu da se sam brine o sebi. Muhamed je proveo pet godina u ustanovi ‘Mjedenica’, a zatim i u Hrasnom, ali sada je ponovo kod kuće sa roditeljima. Njegov otac kroz suze priznaje:
“On ne može hodati, nema razvijenu motoriku. Neki bi rekli da razumije, ali kad mu nešto kažeš, djeluje kao da nisi ni progovorio. Njegovo stanje je teško, i to me boli najviše. Uz sve to, i moja supruga je bolesna. Ali, Allah mi daje snagu. Moj sin je moj život, i živim za njega. Nije mi lako, ali moram izdržati.”
Uprkos teškim okolnostima, porodica Ribić se ne predaje. Ismet i njegova supruga Ramiza uspijevaju obezbijediti osnovne namirnice uzgajajući vlastitu hranu. Imaju mali plastenik u kojem sade špinat, luk i druge kulture, a također se bave i stočarstvom:
- Uzgajaju četiri ovce
- Imaju osam kokoši koje im donose jaja
- Hranu proizvode isključivo za vlastite potrebe
Međutim, zbog neprohodnog terena i teških životnih uslova, ne mogu se baviti prodajom proizvoda, što bi im znatno pomoglo u osiguravanju dodatnih prihoda.
Njihova priča je svjedočanstvo snage, hrabrosti i roditeljske ljubavi. Iako im život nije bio naklonjen, Ismet i Ramiza se bore kako bi njihov sin Muhamed imao dostojanstven život.
Njihova sudbina će biti predstavljena u emisiji „Ispuni mi želju“, gdje će njihova priča biti ispričana široj javnosti u nadi da će se pronaći ljudi dobrog srca koji mogu pružiti pomoć ovoj hrabroj porodici.
Njihova borba nas podsjeća da se ljudska dobrota i saosjećanje mogu iskazati i kroz mala, ali značajna djela. Možda upravo vaša pomoć može unijeti tračak nade u njihove teške dane prenosi hayat
