Fikret Hadžić, poznatiji kao Hadžija, trenutno se nalazi u KPZ Zenica gdje izdržava kaznu zatvora zbog trostrukog ubistva i ubistva u pokušaju. Osuđen je na ukupno 23 godine zatvora, a posljednja posjeta koju mu je upriličila ekipa popularnog televizijskog programa “Slučajevi X” donosi zanimljive uvide u njegovu unutrašnju borbu i promjene stava. U ranijoj izjavi Hadžija je bio tvrd u svom stavu, rekavši da se ne kaje zbog svojih postupaka, dok danas, nakon višegodišnjeg života u zatvoru, iznosi sasvim drugačije mišljenje.
Na početku razgovora, Hadžija je bio jasan u svom stavu. Iako je u prošloj ispovijesti izjavio da se ne kaje za ono što je učinio, sada priznaje da bi se, da je znao šta ga sve čeka u zatvorskom životu, nikada nije odlučio na takav korak. On sada razmišlja o prokockanim godinama, te o tome kako mu je vrijeme provedeno iza rešetaka oduzelo 23, možda čak i 24 godine života. Iako ne može promijeniti prošlost, ne prestaje razmišljati o tome kako bi se sve moglo drugačije okrenuti da je bio mudar i oprezniji.
Hadžija dalje objašnjava da je, kada je napravio svoje postupke, bio potpuno siguran u ispravnost svojih odluka. Međutim, sada kad je suočen sa težinom zatvorskog života, shvata da ništa nije vredno tog ogromnog gubitka vremena. On ističe kako se ne kaje, ali priznaje da su posljedice koje nosi njegova kazna nešto što ne bi poželio nikome. Zatvor je za njega postao stvarnost koju ne može ignorirati, a gubitak vremena i slobode postao je nesnosan teret na njegovoj savjesti.
Iako je duboko svestan da je teško bilo šta promeniti u njegovoj situaciji, Hadžija izražava određenu nadu i želju za boljim životom nakon što odsluži svoju kaznu. Izaći će na slobodu 1. maja 2026. godine, kada će, prema njegovim planovima, krenuti u novu fazu svog života. Iako svestan da je izgubio mnogo godina, on gleda prema budućnosti i donosi konkretne odluke o tome kako će se snaći nakon izlaska iz zatvora. Njegov cilj je da zapocne raditi, kako bi zaradio i konačno uživao u životu u svom domu.
Njegovi planovi uključuju rad u Minhenu, gdje je već osigurao posao kao vozač autobusa. Hadžija izražava veliku želju da se potpuno posveti svom poslu, kako bi izgradio stabilnu egzistenciju i mogao da se posveti sebi i svojim bližnjima. Iako je svestan da neće biti lako, on smatra da će nova životna prilika koju će imati biti bolja nego sadašnji život iza rešetaka. On naglašava da će, kada izađe, biti potpuno posvećen svojoj novoj profesiji, te se nada da će napokon ostvariti mir u životu.
Zanimljivo je da je Hadžija, kao osoba koja je bila sklona nasilju, sada potpuno promijenio svoje stavove. Ovaj period zatvora, iako bolan i pun žrtava, očigledno je imao dubok uticaj na njegovu psihološku transformaciju. Iako ne želi da se prikazuje kao „žrtva“ sistema, Hadžija sada prepoznaje da je život u zatvoru nešto što je teško podnijeti, ali da su i njegove vlastite odluke dovele do ove situacije.
Nakon svega, planovi za budućnost predstavljaju jedini izlaz iz njegovog trenutnog života, koji je utemeljen na teškoj prošloj istoriji. Ove izjave ukazuju na to da, uprkos svemu što je učinio, Hadžija nije potpuno izgubio nadu, već u njemu tinja želja za novim početkom. Osim što se nada da će izgraditi novu životnu realnost, on smatra da je i izlazak iz zatvora i početak rada samo jedan od načina kako da se iskupi za prokockane godine.
Za njega, život u Minhenu i nova profesija nisu samo prilika za finansijsku stabilnost, već i šansa da pokaže da je u stanju da se promeni. S obzirom na okolnosti, možda će to biti način da povrati kontrolu nad svojim životom, koji je zbog svojih prošlih postupaka izgubio prenosi hayat
