Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red, osvrnuo se na najnoviji pokušaj dodvoravanja predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, koji je organizovao zajedničko praćenje njegovog obraćanja o situaciji na Kosovu. Ovaj događaj je izazvao brojne reakcije, a Vukanović je odlučio komentirati Dodikovu promjenu stava prema Vučiću, koja je, prema njegovim riječima, rezultat straha i političkih kalkulacija.
Vukanović je jasno istakao da je Dodikovo ponašanje prema Vučiću duboko ponižavajuće i da je riječ o kontinuiranom puzanju i ulizivanju pred Vučićem. On smatra da Dodik javno pokazuje lojalnost prema Vučiću, dok ga u privatnosti, kako Vukanović tvrdi, doživljava kao političkog protivnika kojeg bi, kad bi imao priliku, pokušao izdati i sabotirati. Iako je, prema Vukanovićevim riječima, Dodik godinama napadao Vučića nazivajući ga pogrdnim imenima kao što su abortus i pobačaj, sada se pred njim ponaša kao poltron, znajući da je moć Beograda ključna za njegov politički opstanak.
Vukanović je istakao da je Dodik postao “manji od makovog zrna”, jer je svjestan da je Vučićev uticaj u Srbiji i na Balkanu ogroman i da bi mogao vrlo lako uništiti njegovu političku karijeru. Politika koju je Dodik do sada praktikovao bila je, prema Vukanovićevim riječima, suprotna njegovim aktuelnim postupcima, jer je godinama napadao Vučića dok je radio na podršci tadašnjem predsjedniku Srbije Borisu Tadiću, a sada je prisiljen da se pokloni Vučiću, što Vukanović smatra moralnim padom.
Ovaj incident, prema Vukanovićevim tvrdnjama, također prikazuje širu sliku političkog ponašanja u Bosni i Hercegovini. Tako je i Nenad Stevandić, lider stranke Ujedinjena Srpska, prema njegovim riječima, postao politički podanik, dodvoravajući se Dodiku i pokušavajući osigurati vlastiti politički opstanak. Vukanović smatra da su Stevandić i Dodik u sličnom položaju, jer se politički moraju klanjati višim autoritetima kako bi zadržali moć, i to bez obzira na to što to uključuje ponižavanje i gubitak integriteta.
Za Vukanovića, cijela situacija ukazuje na političku submisivnost, koja šteti i narodnim interesima. On tvrdi da su takvi političari poput Dodika i Stevandića zapravo predstavnici sistema koji ne donosi ništa dobro za društvo. Prema njegovom mišljenju, njihova politikantska ponašanja koriste samo za osobnu korist, dok narod ostaje bez pravih političkih lidera koji bi se borili za njegove interese.
U zaključku, Vukanović je istakao važnost slobode, dostojanstva i časti u političkom životu, naglašavajući da je istinsko bogatstvo biti slobodan i uspravan, neovisno o političkom pritisku ili okolnostima. Prema njegovom mišljenju, sloboda i čast nemaju cijenu, i političari bi trebali biti odgovorni svojim građanima, a ne podložni manipulacijama i političkim spletkama. Vukanović zaključuje da je politička čast i samostalnost neprocjenjivo bogatstvo koje treba čuvati po svaku cijenu.
Nebojša Vukanović dalje kritikuje ponašanje političara kao što su Milorad Dodik i Nenad Stevandić, koji, prema njegovim riječima, ne pokazuju ni dostojanstvo ni odgovornost prema svojim biračima. On naglašava da njihovo ponašanje može biti posljedica političke nesigurnosti, ali da to nikako ne opravdava njihovo licemjerstvo i političko servilno ponašanje. Vukanović tvrdi da su njihovi postupci upravo pokazatelj toga kako se političari u BiH često ponašaju u skladu s vlastitim interesima, zanemarujući širu sliku i dobrobit naroda. Po njemu, takvi političari često koriste narod kao sredstvo za ostvarivanje vlastitih ciljeva, dok istovremeno zadovoljavaju interese stranih političkih sila koje imaju veći uticaj na regiju.
Kritikujući Dodikovo političko ponašanje, Vukanović smatra da su njegove politike samo manifestacija političkog pragmatizma koji se temelji na stvorenom strahu od gubitka vlasti. U takvim okolnostima, političari, poput Dodika, spremni su na politiku ulizivanja i nizanja obećanja koja im omogućavaju kratkoročne političke dobitke, ali im dugoročno štete, kako na unutrašnjem, tako i na vanjskom planu. Vukanović zaključuje da je prava politička hrabrost u iskrenom vođenju politike koja stavlja interese naroda ispred osobnih i političkih kalkulacija. Političari bi trebali služiti narodu, a ne tražiti koristi kroz slijeđenje moćnih figura i igru ispod stola.