Branko Tolić iz zeničkog naselja Raspotočje postao je pravi primjer osobe koja se ne zadovoljava samo osnovnim radnim obavezama. Od svoje prve rudarske plaće odlučio je uložiti u vozački ispit, čime je već tada pokazao ambiciju da unaprijedi svoj život. Iako je po struci bravar i radio na održavanju rudarskih strojeva, nije se zadržao samo na tom poslu. U trenucima kada nije bilo intervencija u rudniku, Branko je koristio priliku da se posveti učenju i čitanju knjiga. Njegov interes za znanje odveo ga je do studija sociologije, kojeg je započeo dok je još uvijek radio u rudniku.
Iako su uvjeti rada u rudniku teški i zahtjevni, Branko je uspio uskladiti svoje obaveze i napredovati u obrazovanju. Ne samo da je završio fakultet, već je to učinio prije mnogih redovnih studenata, što dodatno svjedoči o njegovoj posvećenosti i radu. Kada je stekao diplomu, Branko je počeo raditi kao socijalni radnik u rudniku, gdje je usmjerio svoj rad na brigu o rudarskim porodicama. Njegova transformacija od bravara do socijalnog radnika odraz je njegovog zalaganja za zajednicu i želje da pomogne ljudima s kojima je radio.
Osim što je uspješno balansirao između rudarskog posla i obrazovanja, Branko je našao i druge interese u životu. Počeo se baviti kalemljenjem voćaka, piše pjesme i aforizme, što pokazuje njegovu kreativnu stranu. Život sa suprugom Dragicom čini ga sretnim, a njihova zajednička sreća ogleda se i u različitim hobijima kojima se bave.
Branko je također imao sreće u više navrata izbjegavši nesreće u rudniku, zahvaljujući čemu danas uživa u plodovima svog rada. U svojim voćnjacima, gdje uzgaja oko 500 stabala raznog voća, pravi jabukovaču, rakiju, i sirće. Kroz te aktivnosti nastavlja da živi ispunjen i produktivan život, potpuno posvećen sebi i svojoj porodici.