Islamska Učenja o Mirenju Zavađenih
Kada bi se ljudi strogo držali kur’anskih propisa i uputstava poslanika Muhammeda, s.a.v.s., šejtan ne bi mogao da razdvaja muslimane, i ne bi bilo toliko svađa i prekidanja rodbinskih veza. Šejtan je izgubio nadu da će biti obožavan od strane onih koji klanjaju, ali nije izgubio nadu da će uspjeti da zavadi vjernike, šireći među njima neprijateljstvo. Šejtan svakom pojedincu uljepšava njegove postupke i daje mu podršku u onome što čini, podstičući ga da ustraje u odbrani svog stava, čak i kada je u krivu. Kao rezultat toga, neprijateljstvo i razdor se šire među ljudima, što često prerasta u svađe i sukobe.
Islam, svjestan velike štetnosti ovog stanja u društvu, propisuje obavezu mirenja zavađenih. Allah, dž.š., je to naredio u Kur’anu, gdje kaže: “Allaha se vi bojte i izgladite međusobne razmirice!” (El-Enfal, 1.) i “Zaista su vjernici braća, pa popravite odnose među njima.” (El-Hudžurat, 10.). Također, u suri El-Hudžurat, 9. ajet stoji: “Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih…”
Specifičnost i važnost mirenja zavađenih je u tome što je u takvoj situaciji čak dozvoljeno i slagati kako bi se postigao cilj, što je neobično jer je laž inače jedan od najvećih grijeha. Nagrada za onoga ko pomiri zavađene je ogromna, veća čak i od klanjanja nafile ili dijeljenja sadake, zbog velikih ciljeva koji se time postižu u ponovnom uspostavljanju lijepih odnosa, čišćenju srca od zavidnosti i netrpeljivosti, te održavanju rodbinskih veza.
Ebu Derda’, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Hoćete li da vas obavijestim o djelu koje je bolje i vrijednije od dobrovoljnog posta, namaza i sadake? Ashabi rekoše: -Hoćemo. Poslanik, s.a.v.s., reče: “Pomiriti zavađene, jer svađa upropaštava vjeru.” (Ebu Davud i Ibn Hibban). Mirenje zavađenih se smatra vrstom sadake, jer Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Na svaku kost čovjek je dužan da svakodnevno daje sadaku a da pomiriš dvojicu zavađenih i to je sadaka.” (Muttefekun alejhi).
Ummu Kulsum bint Ukbe, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nije lažljivac onaj koji želi da pomiri zavađene, pa time želi postići dobro, ili kaže samo ono što je dobro.” (Muttefekun alejhi). Čak je onome ko pokušava da pomiri dvojicu zavađenih zabranjeno da kaže istinu ako će to još više pogoršati situaciju i povećati razdor među njima. Onaj ko prenosi govor ljudi i time pravi smutnju naziva se nemmam, i takav neće ući u Džennet, kao što je spomenuto u hadisu. Ibn Babevejh kaže: “Allah voli laž prilikom mirenja zavađenih, ali ne voli istinu koja širi razdor i smutnju među ljudima.”
Osoba koja pokušava da pomiri zavađene mora biti iskrena i to raditi radi Allaha, dž.š., a ne zbog pohvala ljudi. Šejtan može da se umiješa u njegovu namjeru i pokvari mu to djelo. Allah, dž.š., obećava veliku nagradu za iskrenost u tom poslu, pa kaže: „Osim kad zapovjedi da se milostinja dijeli ili dobročinstvo čini, ili da se među svijet sloga uspostavi. A ko to čini Allahovo zadovoljstvo tražeći, takvome ćemo nagradu golemu dati!“ (sura En-Nisa’, 114).
Onaj ko želi da pomiri zavađene mora odabrati odgovarajuće vrijeme i priliku kada su zavađeni prisebni i postoji optimalna mogućnost da shvate svoju grešku i vrate se ispravnom putu. Sehl ibn Sad prenosi da su se stanovnici Kuba posvađali toliko da su se počeli gađati kamenjem. Kada je Poslanik, s.a.v.s., čuo za to, rekao je ashabima: “Hajdemo tamo da ih izmirimo.” (Buhari). Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ništa bolje čovjek ne može uraditi od namaza, mirenja zavađenih i lijepog ponašanja.” (Sahih).
Osoba koja miri zavađene treba koristiti najljepše riječi u komunikaciji, podsjećajući ih na prolaznost dunjaluka i bezvrijednost razloga njihove zavađenosti. Treba ih podsjetiti da se njihova dobra djela ne izlažu Allahu, dž.š., sve dok se ne izmire, što potvrđuje hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a.: “Džennetska vrata se otvaraju ponedjeljkom i četvrtkom i praštaju se grijesi svakom onome ko Allahu ne pripisuje druga, osim onog čovjeka koji je u zavadi sa svojim bratom muslimanom. Allah, dž.š., kaže: ‘Ostavite ovu dvojicu dok se ne pomire, ostavite ovu dvojicu dok se ne pomire, ostavite ovu dvojicu dok se ne pomire!’” (Muslim).
Situacija je još gora ako su zavađeni rođaci, jer prekidanje rodbinskih veza sprečava ulazak u Džennet, kao što Poslanik, s.a.v.s., naglašava u hadisu. Ako se neko zavađen zakleo da neće više komunicirati s određenom osobom, treba ga podsjetiti na Poslanikove riječi: “Ko se zakune nekom zakletvom, pa uvidi da je uraditi nešto drugo bolje, neka odustane od svoje zakletve i neka izvrši iskup svoje zakletve.” (Muslim).
Enes, r.a., kaže: “Ko pomiri dvojicu zavađenih, Allah, dž.š., će mu za svaku riječ dati nagradu kao da je oslobodio roba.” Evza’i dodaje: “Nema Allahu, dž.š., dražeg koraka od koraka onoga koji želi da pomiri dvojicu zavađenih. Ko pomiri dvojicu zavađenih, Allah, dž.š., će ga zaštititi od džehennemske vatre.”
Bilo bi veoma korisno da se u našim džematima organizuju grupe uglednih, čestitih i autoritativnih ljudi koji bi ciljano obilazili i mirili one koji su u svađi. Neka nam Allah, dž.š., pomogne u tim nastojanjima!
