Priča o Ratnoj džamiji na Igmanu duboko je ukorijenjena u historiji borbe, vjerovanja i očuvanja identiteta Bošnjaka tokom najtežih vremena za Bosnu i Hercegovinu. Ovo je prva džamija sagrađena nakon početka agresije na Bosnu i Hercegovinu, kao izraz snažne potrebe za duhovnim okupljanjem i simbolom otpora. Tokom 1992. godine, u predjelima Igmana i Bjelašnice, vjernici i vojnici okupljali su se oko imama koji su, kao i oni, bili u ratnim jedinicama, pružajući tako podršku zajednici kroz vjeru i molitvu.
Iz te potrebe za jedinstvom, za zajedničkom molitvom i prisustvom ezana, početkom 1993. godine podignuta je skromna džamija koja simbolizira vjeru, čast i dostojanstvo naroda. Ratna džamija na Igmanu nije samo građevina; ona je podsjetnik da Bošnjaci opstaju samo u jedinstvu i da je važnije osjećati strahopoštovanje prema Gospodaru nego prema bilo kojem svjetovnom strahu. Podsjeća na ključnu vrijednost koja vodi kroz iskušenja i na snagu koja se nalazi u riječima: “Ne, jer ovo je naš put!”
Munare bosanskih džamija su poput svjetionika za vjernike, smjerokazi koji ukazuju na pravi put i podsjećaju nas na trajne vrijednosti. Posjeta Ratnoj džamiji na Igmanu više je od čina obilaska; to je prilika za povezivanje s onima koji su, usred rata, tražili mir i zajedništvo kroz vjeru. Ne treba biti Bošnjak koji će ostati ravnodušan prema tom mjestu – svako od nas bi trebao, barem jednom, posjetiti ovu džamiju, jer ona je živi spomenik našeg identiteta i čvrstog uvjerenja u očuvanje vjere i naroda.
Prepričano sa profila: Ammar Bašić
