Prema nekim predajama, kada je Allah, dželle šanuhu, spustio Adema na zemlju, objavio mu je četiri riječi. Svaka od ovih riječi nosi posebnu poruku i uputu: prva riječ je posvećena Allahu, druga se odnosi na Adema, treća je veza između Allaha i Adema, dok se četvrta tiče odnosa između Adema i njegovih potomaka.
Prva riječ koju je Allah objavio Ademu bila je: obožavaj samo Mene i nikoga Mi kao druga ne pripisuj. Ova poruka naglašava važnost monoteizma i potpunog predavanja jedino Allahu, bez pripisivanja bilo kakvih partnera ili suparnika. Vjera u jednog Boga i odanost samo Njemu temelj je islamske vjere.
Druga riječ upućena Ademu bila je: Ja ću te nagraditi za tvoja djela. Ovim je Allah obavijestio Adema da će njegova djela na zemlji biti pomno praćena i nagrađena. Ovo podsjeća na odgovornost svakog pojedinca za vlastite postupke i činjenicu da će svaki trud biti priznat i adekvatno nagrađen.
Treća riječ koju je Allah prenio Ademu bila je: od tebe je dova, a od Mene uslišenje. Ova rečenica naglašava važnost dove (molitve) i Allahovu milost da usliši molbe svojih robova. Dova predstavlja način komunikacije s Allahom, izražavanje potreba, želja i zahvalnosti, a Allah obećava da će uslišiti molitve svojih robova.
Četvrta riječ, koja se odnosi na odnose između Adema i njegovih potomaka, bila je: postupaj pravedno prema svakom čovjeku. Ova poruka ističe važnost pravednosti i poštenja u međuljudskim odnosima. Svaki čovjek, bez obzira na vjeru, rasu ili status, zaslužuje pravedno postupanje. Pravednost je ključna za mir i harmoniju u društvu.
Ove četiri riječi predstavljaju temeljne principe koje je Allah objavio Ademu, pružajući mu smjernice za život na zemlji. Kroz ove upute, Allah je naglasio važnost vjere, odgovornosti, komunikacije s Njim i pravednosti u međuljudskim odnosima. Ove smjernice ostaju relevantne i danas, pružajući moralni i etički okvir za muslimane širom svijeta.
U zaključku, ove četiri riječi predstavljaju temeljne upute koje su oblikovale ljudsko ponašanje od Adema pa nadalje. One su podsjetnik na naše dužnosti prema Allahu, naša djela, naše molitve i međuljudske odnose. Pridržavanje ovih principa vodi ka ispunjenju života i harmoničnom društvu.
