Na nedavnom otvaranju Eastern European Machine Learning (EEML) ljetne škole u Sarajevu, Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, održao je govor koji je izazvao snažne reakcije kako u domaćim tako i u međunarodnim krugovima. Riječ je o jednom od najznačajnijih edukacijskih događaja u oblasti umjetne inteligencije u Europi, koji okuplja stručnjake, predavače i studente iz različitih zemalja s ciljem produbljivanja znanja o savremenim tehnologijama.
U formalnom dijelu obraćanja fokus je bio na značaju umjetne inteligencije (AI) u savremenom društvu i njenom potencijalu da unaprijedi različite sektore – od zdravstva i obrazovanja do ekonomije i zaštite okoliša. Međutim, nakon službenog dijela programa, Komšić je u razgovoru s medijima dotakao jednu od trenutno najosjetljivijih tema međunarodne politike – rat u Gazi.
Govoreći o tome kako se tehnologija, uključujući i napredne AI sisteme, koristi u savremenim oružanim sukobima, Komšić je jasno i bez zadrške iznio svoj stav. “Nemam nikakvu dilemu u vezi s onim što se trenutno dešava u Gazi. To je genocid u punom značenju te riječi,” izjavio je. Prema njegovim riječima, ono što izraelske snage čine nad palestinskim civilnim stanovništvom ne može se drugačije tumačiti nego kao sistematsko uništavanje ljudi zbog njihove vjerske, etničke ili druge pripadnosti.
Komšićev govor se ne zaustavlja samo na moralnoj i političkoj osudi – on daje širi kontekst problematike, ukazujući na opasnosti koje nosi kombinacija napredne tehnologije i vojnih ciljeva. Ističe kako se danas, u eri razvoja sofisticiranih tehnologija, oružani sukobi vode s mnogo većim razornim učinkom, često bez direktnog prisustva vojnika na terenu. Dronovi, precizno navođene rakete, nadzor putem satelita i algoritama – sve to čini ratove bržima, smrtonosnijima i manje transparentnima za međunarodnu javnost.
U razgovoru s novinarima, Komšić nije skrivao ogorčenost zbog, kako je rekao, “šutnje međunarodne zajednice”. Po njegovom mišljenju, trenutna situacija zahtijeva odlučne i nedvosmislene reakcije, a ne neutralna saopštenja koja, kako je rekao, “izjednačavaju žrtvu i agresora.” Ukazao je i na to da se u javnosti često manipulira terminima i pravnim kvalifikacijama kako bi se izbjeglo imenovanje stvarnih događaja pravim imenom.
U okviru svojih izjava, Komšić je posebno istakao nekoliko ključnih tačaka:
-
Korištenje AI tehnologije u vojne svrhe dovodi do eskalacije nasilja bez precizne odgovornosti.
-
Palestinsko civilno stanovništvo, uključujući žene i djecu, sistematski je pogođeno u oružanim operacijama.
-
Genocid, kako ga on definira, nije samo fizičko uništenje naroda, već i uništenje njihove kulture, identiteta i budućnosti.
-
Međunarodni pravni mehanizmi, prema njegovom mišljenju, sve više gube autoritet jer se ne primjenjuju dosljedno na sve aktere.
Komšić je govorio i o značaju obrazovanja i znanja kao kontrateže dehumanizaciji koja dolazi sa ratovima i sukobima. Naglasio je da su skupovi poput EEML škole izuzetno važni jer okupljaju mlade ljude koji će oblikovati budućnost. “Ovi ljudi ovdje nisu samo studenti – oni su budući inženjeri, istraživači, lideri – oni imaju moć da koriste znanje u korist čovječanstva, a ne za njegovo uništenje,” izjavio je.
Iz njegovog izlaganja može se jasno zaključiti da tehnologija nije ni pozitivna ni negativna sama po sebi – ono što određuje njen utjecaj je način na koji se koristi. Komšić je u tom smislu apelovao na etičku odgovornost svih aktera u svijetu tehnologije – od istraživača i programera do političara i vojnih struktura.
Na kraju, u razgovoru s novinarima, Komšić je poslao snažnu poruku: “Ne možemo i ne smijemo biti neutralni pred zlom. Ako prešutimo ono što se događa, postajemo njegovi saučesnici.” Njegove riječi odjekuju ne samo u kontekstu sukoba na Bliskom Istoku, već i kao univerzalna poruka protiv svih oblika nasilja, diskriminacije i nepravde.
U zaključku, govor Željka Komšića u Sarajevu poslužio je kao snažna platforma za povezivanje tehnološkog napretka sa moralnim pitanjima savremenog društva. U vremenu kada se granice između nauke, politike i etike sve više brišu, njegova poruka je jasna – znanje mora služiti životu, a ne njegovom uništenju.
