Politička scena Bosne i Hercegovine sve je napetija, a stanje u institucijama zabrinjavajuće. Upozorenja da bi država mogla postojati samo na papiru više nisu tek puki senzacionalizam, nego postaju realna politička prijetnja, kako ukazuje Stefan Blagić, predsjednik udruženja Restart Srpska. Njegova oštra analiza trenutne situacije u BiH otkriva duboke pukotine u funkcionisanju državnog sistema i upozorava na moguće posljedice ukoliko pravosudni mehanizmi ne preuzmu svoju zakonsku ulogu.
Blagić jasno ukazuje na to da se BiH nalazi na prekretnici: ili će institucije profunkcionisati i vratiti povjerenje građana, ili će zemlja prestati imati operativnu državnost. On tvrdi da je nesposobnost provedbe presuda i pravosnažnih odluka ključni pokazatelj propasti sistema. Država koja ne može sankcionirati političke lidere optužene za krivična djela više ne obavlja svoju osnovnu funkciju – monopol fizičke prinude. U tom kontekstu, spominje i slučaj Milorada Dodika, koji, uprkos optužbama i sudskim nalozima, i dalje učestvuje u političkom životu bez ikakvih sankcija.
Posebnu pažnju Blagić skreće na dugogodišnje političke veze i interesne odnose koji dodatno blokiraju promjene. U tom smislu, ističe da HDZ direktno koči uspostavu nove vlasti zbog, kako navodi, višegodišnjeg strateškog partnerstva s Dodikom. Njegova izjava da je Dodik često više zastupao interese Hrvata nego Srba dodatno pojačava sumnju u iskrenost političkih namjera lidera Republike Srpske. Kao ilustraciju te tvrdnje, navodi primjer generala Čermaka, koji je dobijao unosne poslove u RS-u, kao i spornu tvrdnju da je Pelješki most bio proglašen “vitalnim srpskim interesom”.
Blagić posebno kritikuje novi zakon Republike Srpske o ukidanju budžetskog finansiranja političkih partija. Po njegovom mišljenju, taj zakon ne pogađa vlast, već opoziciju, jer su vladajuće strukture već obezbijedile paralelne tokove finansiranja preko javnih preduzeća i keš donacija. On podsjeća na slučaj Saše Markovića, koji je priznao da je 150.000 KM u kešu predao jednoj od vladajućih stranaka, čime se, kako Blagić tvrdi, jasno vidi modus finansiranja političke elite.
Naglašava i da je cijeli sistem napravljen tako da su institucije slabe, a pojedinci – posebno tajkuni povezani sa politikom – izuzetno moćni. Posljedica takvog modela je stvaranje atmosfere u kojoj se stotine miliona maraka slivaju u privatne džepove, dok narod živi u sve težim ekonomskim i društvenim uslovima. On upozorava da se prioriteti politike ne nalaze u službi građana, već u zadovoljenju ličnih i partijskih interesa.
U nastavku intervjua, Blagić upozorava na izborne nepravilnosti koje već godinama kompromitiraju legitimitet rezultata. Smatra da se bez tehničkih mjera poput uvođenja skenera i biometrijskih kontrola neće moći osigurati pošteni izbori. Prema njegovim riječima, čak 30% glasova se krade, što ukazuje na duboku krizu izbornog procesa. Kao ilustraciju besmislenog rasipanja novca, navodi ogromne sume izdvojene za razne infrastrukturne projekte poput “kumove zgrade” i “vijadukta”, dok istovremeno osnovne potrebe sistema ostaju zapostavljene.
Blagićov zaključak je jasan – vlast proizvodi haos i zato je neophodna promjena. Prema njegovim riječima, jedini način da se situacija popravi jeste široki građanski pritisak i svijest birača o tome koliko je važna odgovornost na izborima. Poručuje građanima da ne dozvole da još jedna izborna godina prođe bez promjena i poziva ih na razmišljanje:
-
“Ljudi, pamet u glavu. Idući izbori su za godinu i po dana. Više od dvije decenije je sasvim dovoljno. Svaka vlast treba se mijenjati, i to redovno, jer vlast je kao prljave čarape – mora se često mijenjati.“
Na kraju, Blagić izražava nadu da će tehnička unapređenja izbornog procesa, zajedno s jačanjem svijesti građana, dovesti do toga da naredni izbori odraze stvarnu volju naroda. Ako se to ne desi, upozorava, BiH bi mogla nastaviti postojati samo kao fiktivna tvorevina, dok će moć ostati u rukama onih koji su je privatizirali.
U konačnici, poruke koje Blagić šalje nisu samo upozorenje, već i poziv na buđenje. One podsjećaju da demokratija nije garantovana – ona se mora aktivno braniti i njegovati. Ako građani prepuste odlučivanje korumpiranim elitama i ostanu pasivni, rizikuju da izgube i ono malo institucionalne sigurnosti što im je preostalo. Stoga, sljedeći izbori nisu samo politički događaj, već prilika za historijski preokret – trenutak u kojem narod može pokazati da ne pristaje više na manipulaciju, korupciju i autoritarno vladanje.
