Politička Napetost u BiH: Reakcije na Izjave o Visokom Predstavniku
Političko stanje u Bosni i Hercegovini (BiH) često je obeleženo napetostima koje proizlaze iz raznih stavova o ključnim pitanjima, a jedno od najvažnijih je pitanje visokog predstavnika. Sanja Vulić, šefica Kluba zastupnika SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, nedavno je iznijela oštru reakciju na izjave Sabine Ćudić iz Naše stranke. Ova razmena stavova dodatno reflektuje duboke podele unutar bh. političkog spektra, postavljajući mnoga pitanja o budućnosti evropskih integracija zemlje, kao i o načinu na koji se političke stranke postavljaju prema međunarodnim institucijama.
U svom obraćanju, Vulić je ponovo istakla da stav SNSD-a prema visokom predstavniku Christianu Schmidtu ostaje nepromijenjen. Ona je naglasila da stranka ne planira sudjelovati u bilo kakvim procesima, sastancima ili inicijativama koje uključuju visokog predstavnika, smatrajući da Schmidt nije legitimno izabran. Ova izjava ukazuje na duboku zabrinutost SNSD-a oko pitanja suvereniteta i legitimiteta institucija, a također otkriva njihov stav da trenutni visoki predstavnik nema pravni osnov prema Ustavu BiH ili Dejtonskom mirovnom sporazumu. Ove tvrdnje dodatno podcrtavaju postojeće razlike između stranaka i njihovih pristupa prema internacionalnim institucijama kao što je OHR.
Vulić se referirala na izjave Ćudić, koja je optužila SNSD da “otima evropsku perspektivu” građanima, a u odgovoru je istakla kako je upravo SNSD, u saradnji sa svojim koalicionim partnerima, najviše doprinio procesu evropskih integracija kroz konkretne zakonske inicijative. U njoj se može primijetiti želja da se reshuffle-uje politička scena i promijeni narativ o tome ko najviše radi na evropskom putu BiH. Ova rasprava ne samo da odražava političku borbu između stranaka, već i širi kontekst o tome kako politički akteri vide proces evropskih integracija i reformi u zemlji. Vulić naglašava kako je doprinos SNSD-a evropskom putu značajniji od pojedinačnih izjava, a ključni fokus stranke je na konkretnim aktivnostima koje će donijeti promjene.
Dodatno, Vulić je kritikovala sastanak Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC), nazivajući ga “paravanom” za aktivnosti koje podržavaju visoki predstavnik i određeni dio zapadnih struktura. Ovim je dodatno naglasila sumnju u legitimnost odluka koje se donose na tim sastancima, sugerirajući da one ne odgovaraju interesima svih građana BiH, već služe određenim vanjskim interesima. Ova retorika nije novost u političkom diskursu BiH, ali pokazuje kako se stranke pokušavaju pozicionirati u javnosti i pridobiti podršku birača. Naime, mnogi politički akteri koriste teme koje se tiču međunarodnih odnosa kao alat za mobilizaciju svojih birača i kreiranje slika o sebi kao zaštitnicima nacionalnih interesa.
U raspravi koja je uslijedila, Vulić se nije ustručavala kritikovati stavove koje je Ćudić iznijela o građanima Republike Srpske, interpretirajući ih kao uvrede i pokušaj manipulacije. Izjavila je da “Srbi nisu majmuni” i da svi građani imaju svoje dostojanstvo te političku volju da brane svoje institucije. Ova izjava ne samo da naglašava osjećaj ponosa među građanima RS-a, već i stvara dodatne tenzije između različitih etničkih i političkih grupa u zemlji. U kontekstu postratnog oporavka i izgradnje povjerenja među zajednicama, ovakvi komentari mogu dodatno produbiti jazu između različitih etničkih grupa, što je posebno zabrinjavajuće za održavanje stabilnosti u BiH.
Na kraju, Vulić je uputila oštru poruku Ćudić, upozoravajući je da ne prijeti i ne izaziva ono što ne može ispratiti. Ova izjava može se shvatiti kao javni poziv na smirenost i dijalog, ali također i kao upozorenje da SNSD ima kapacitet za jaču akciju ukoliko to bude potrebno. U svjetlu trenutnih političkih napetosti, jasno je da će sukobi između različitih političkih aktera nastaviti oblikovati bosanskohercegovačku političku scenu. Iako se čini da stranke često koriste ovakve sukobe za sticanje političkih poena, važno je napomenuti da je ovakva situacija dugoročno štetna za sve građane BiH. Potrebno je raditi na izgradnji povjerenja i zajedničkih ciljeva, a ne samo na političkoj borbi koja može dovesti do daljnjih podjela i nesigurnosti.
