Postoji priča iz legendi u kojoj je jedno jaje ispalo iz gnijezda orla tokom zemljotresa. To jaje palo je u kokošinjac, gdje je stara kokoška odlučila da ga gnezditi dok se ne izlegne. Iz njega je izašao mali orao, ali je odrastao uz kokoške, prihvatio njihov način života i počeo jesti istu hranu kao i one. Dok je odrastao, orao bi se igrao s kokoškama u dvorištu kokošinjca i gledao kako grupa orlova slobodno leti visoko u nebo. Poželio je da leti kao oni, ali su ga njegove sestre, kokoške, ismijavale rekavši mu: “Kokoške ne lete!”
Ovakva priča o orlovom jajetu je zapravo analogija za muslimane. Poput orla koji je obmanut, mi smo također prevareni i uvjereni da ne pripadamo visinama. Zaboravili smo svoj stvarni identitet i potisnuli svoje sposobnosti. Naučeni smo da živimo ispod svojih mogućnosti i da ne koristimo svoje potencijale.
Orao, simbolizirajući muslimane, neće otkriti svoje pravo ja sve dok ne odluči da poleti. Tek tada će shvatiti svoju pravu snagu i svrhu. Slično tome, sjeme neće znati koliko može narasti sve dok ne proklija i ne otkrije svoj puni potencijal.
Naša historija svjedoči o moći i slavi muslimanskog svijeta. Bili smo vođeni moralnim i etičkim vrijednostima, brinuli smo se o dostojanstvu svakog čovjeka i pokazivali smo veliku hrabrost u suočavanju s izazovima. Na nama je da izvučemo orla iz dubina naših bića i oslobodimo duha koji je zarobljen u nama. Samo kada povjerujemo u sebe i u svoje potencijale, moći ćemo obnoviti našu moć i slavu.
Priča o orlu koji raste uz kokoške podsjeća nas na važnost pronalaženja vlastitog identiteta i autentičnosti. Često smo pod utjecajem okoline, društva i očekivanja drugih ljudi, što nas može udaljiti od naših pravih želja, ciljeva i potencijala. Ključno je da se oslobodimo tih vanjskih utjecaja i pronađemo svoj unutarnji glas koji nas vodi prema istinskom ispunjenju.
