U Bosni i Hercegovini, političke odluke često dolaze uz velike promjene stavova, a cijena tih promjena može biti visoka. Ovaj put, politička drama se odvija u kontekstu blokade zakona i rekonstrukcije vlasti, a glavni akteri su SNSD i druge stranke koje čine koaliciju u Bosni i Hercegovini. Situacija se usložnjavala nakon prijetnji o rekonstrukciji vlasti, što je dovelo do hitne sjednice Zastupničkog doma. Sjednica, koja se održala 16. januara, imala je na dnevnom redu dva ključna reformska zakona, o kojima su članovi SNSD-a prethodno bili podijeljeni.
U početku, SNSD je bio protiv zakona, među kojima su bili Zakon o graničnoj kontroli i Zakon o zaštiti ličnih podataka. Zakon o graničnoj kontroli, koji se smatra ključnim za jačanje sigurnosti na granici, te Zakon o ličnim podacima, koji bi trebao osigurati bolju zaštitu podataka građana, bili su teme žestoke rasprave. Iako su ovi zakoni već ranije bili predloženi, SNSD je tada blokirao njihov postupak, jer su smatrali da je potrebno dodatno razmotriti stavove svih relevantnih tijela.
Međutim, nakon što je vlast postala ugrožena zbog prijetnji o rekonstrukciji i mogućim smjenama, stavovi su se promijenili. SNSD se okrenuo ka evropskom putu, što se jasno vidjelo u njihovoj spremnosti da podrže ove zakone. Iako se prvobitno činilo da se ne bi složili s tim zakonima, promjena mišljenja bila je nužna, jer su shvatili da je njihov opstanak u vlasti u pitanju. Denis Zvizdić, predsjedavajući Zastupničkog doma BiH, potvrdio je da su zakoni ponovno stavili na dnevni red.
Politička borba nije stajala. Trojka, koalicija stranaka iz bošnjačkog političkog bloka, osjetila je priliku za smjenu i rekonstrukciju vlasti. Članovi Trojke, koji su smatrali da je SNSD pregovarao iz pozicije slabosti, najavili su smjene ključnih ljudi iz SNSD-a u Vijeću ministara BiH i u rukovodstvu Predstavničkog doma BiH. Smjenama se prijetilo, a u pozadini se spominjalo da bi ovaj potez mogao označiti početak kraja vladavine SNSD-a na državnom nivou.
U središtu svih tih političkih promjena stajao je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, koji se našao pod pritiskom. Dodik je, prema nekim izvorima, već ranije obećao da će stati na put bilo kakvim prijetnjama opozicije, no suočen s prijetnjama smjenom i potpunim gubitkom pozicija, bio je prisiljen promijeniti stav. SNSD je pokušao igrati dvostruku igru, jer su iz jednog stava brzo prelazili u drugi, ovisno o tome koliko im je bilo potrebno osigurati političku stabilnost i opstanak vlasti.
Promjena mišljenja u ovoj situaciji nije bila bez cijene. Iako su SNSD i njihovi partneri odbili određene zakone u prošlim sjednicama, s trenutnom prijetnjom smjene vlasti, prešli su na podršku tim zakonima. Prema nekim političkim analitičarima, ovo je bio politički kalkuliran potez, jer su se osjećali ugroženo i znali da bez podrške zakona neće moći održati svoje pozicije na vlasti.
Moguće su različite interpretacije ovih političkih manevra. Dok opozicija iz oba entiteta smatra da je ovo trgovina političkim pozicijama, Mladen Bosić, zastupnik SDS-a, smatra da bi sve moglo biti rezultat unutrašnje političke trgovine vezane uz važna pitanja poput pravosuđa. Midhat Čaušević iz SDA također je izrazio sumnju u iskrene namjere SNSD-a, tvrdeći da se radi o još jednom političkom igrokazu, jer je politička situacija postala zbunjujuća i teška za predvidjeti.
Ova situacija jasno pokazuje da politika u Bosni i Hercegovini nije uvijek vođena principima, već često kalkulacijama koje imaju za cilj opstanak na vlasti. Takođe, možemo primijetiti kako se političke stranke brzo prilagođavaju promjenama u situaciji, birajući ono što im omogućava preživljavanje u dinamičnom političkom okruženju.
Ovaj politički splet događaja u Bosni i Hercegovini još jednom potvrđuje da je stabilnost vlasti uvijek podložna promjenama u skladu s političkim interesima i strategijama preživljavanja. Iako se činilo da će SNSD čvrsto ostati pri svom stavu o blokadi zakona, prijetnja smjenama i opasnost od gubitka vlasti ubrzali su promjene u njihovom ponašanju. Iako su se različite stranke trudile da iskoriste trenutnu političku nestabilnost za ostvarivanje svojih ciljeva, pitanje je hoće li ova nova politička dinamika zaista dovesti do trajnih promjena ili će se sve vratiti na stari kurs. U svakom slučaju, političari u Bosni i Hercegovini su spremni na kompromis i prilagodbu ako to znači očuvanje njihovih pozicija, što dodatno komplicira već složenu političku scenu.
