U današnjem geopolitičkom okruženju, potencijalni izbijanje Trećeg svjetskog rata postavlja ozbiljna pitanja o globalnoj sigurnosti i stabilnosti. Vojni stručnjaci smatraju da bi svaka eskalacija sukoba na globalnom nivou mogla proizaći iz napetosti između ključnih zemalja, poput Rusije, Kine, Sjedinjenih Država, Irana i Sjeverne Koreje. Kako bi mogao izgledati početak ovog konflikta, i koji su faktori koji bi oblikovali reakcije država i saveznika, razmatrano je u detaljima u analizi stručnjaka.
Mogući uzroci globalnog rata povezani su s regionalnim napetostima i ključnim temama koje izazivaju međunarodne sukobe. Prema Jamesu Andersonu, bivšem vršitelju dužnosti ministra odbrane SAD-a, izazivači mogu biti i dalje zabrinjavajuće teme kao što su moguće kineske ambicije prema Tajvanu, širenje ruske vojne agresije izvan Ukrajine, te potencijalni sukobi koje bi pokrenuli Sjeverna Koreja ili Iran s regionalnim rivalima. Anderson smatra da bi sukobi u Baltiku ili Poljskoj mogli postati žarište šireg sukoba, naročito u slučaju da Rusija započne nove agresivne akcije prema zemljama NATO saveza.
Međutim, Bliski istok također predstavlja značajan potencijalni izvor sukoba. Ratovi i napetosti u ovoj regiji, koji uključuju napade Irana, Hamas i Hezbollah, mogli bi imati dalekosežne posljedice, ali Anderson ne vjeruje da bi sukobi u ovom području doveli do šireg regionalnog rata. Također, situacija u Indo-Pacifiku, naročito u Tajvanu, može postati okidač za širi sukob, ako bi Kina poduzela ozbiljnije korake prema invaziji.
S obzirom na aktualne napetosti, Mark Montgomery, bivši kontraadmiral američke vojske, također ističe da bi Rusija mogla biti najvjerojatniji pokretač većeg sukoba, s obzirom na njene ranije akcije u Gruziji i Srbiji, koje ukazuju na spremnost za proširenje vojnih ciljeva. Putinova sklonost prema riskiranju mogla bi povećati vjerojatnost eskalacije sukoba ako dođe do pogrešnih procjena ili prebrzih reakcija od strane drugih aktera.
Iran, prema Montgomeryju, predstavlja drugu ključnu prijetnju, s obzirom na brojne proxy grupe koje podržava, poput Hamas, Hezbollah i Huti, te njegovu spremnost za izravne napade na Izrael. Iran bi mogao biti važan faktor u izazivanju regionalnih sukoba, koji bi se kasnije proširili na širu globalnu scenu.
Stratezi također ističu važnost saveznika u ovom kontekstu. Rusija, Kina, Sjeverna Koreja i Iran već surađuju u različitim oblicima, što uključuje podršku Rusiji u njenoj invaziji na Ukrajinu. Sjeverna Koreja je, primjerice, opskrbila Rusiju municijom, a Iran bespilotnim letjelicama, dok Kina nastavlja kupovati ruske energetske resurse. Ova suradnja među zlonamjernim akterima mogla bi uvelike oblikovati dinamiku globalnog sukoba.
Iako su Sjedinjene Države, Njemačka, Francuska i druge zemlje NATO-a ključni globalni akteri, Anderson naglašava važnost saveznika u Indo-Pacifiku, kao što su Japan, Australija i Indija, koji bi gotovo sigurno bili uključeni u scenarije vezane za Tajvan. Potencijalni sukobi u Sjevernoj Koreji također bi mogli uključiti Japan, s obzirom na američke vojne baze u ovoj regiji.
U scenarijima globalnog sukoba, Turska i Indija bi mogle biti neodlučni akteri, izbjegavajući direktnu konfrontaciju, dok bi Turska mogla imati destabilizirajuću ulogu zbog svojih odnosa s Izraelom i Sjedinjenim Državama. Indija, pak, vjerojatno neće biti glavni igrač u izbijanju sukoba, ali bi mogla imati određeni utjecaj u strateškom kontekstu.
Što se tiče sigurnosti u slučaju izbijanja Trećeg svjetskog rata, Anderson ističe da će ruralna područja biti relativno sigurnija od velikih gradova i vojnih baza. Na primjer, Oklahoma bi bila sigurnija nego New York, jer se u velikim urbanim područjima nalaze ključne vojne infrastrukture i ciljevi koji bi mogli biti na udaru.
Jedno od najsvježijih pitanja koje se postavlja odnosi se na nuklearne prijetnje. Iako se smatra da bi nuklearno oružje moglo biti ključni element u kasnijim fazama rata, stručnjaci ističu da bi nuklearna eskalacija bila krajnji korak, kojeg bi zemlje poduzele tek u trenutku kada im prijeti potpuni oporavak. Prema Andersonu, prijetnje Rusije u vezi s nuklearnim oružjem do sada su bile uglavnom blef, jer nijedna velika sila nije spremna poduzeti stvarne korake prema njegovoj upotrebi.
Na kraju, iako su mogućnosti za globalni sukob brojne, vojni analitičari ističu da bi međunarodna suradnja i razum mogli spriječiti eskalaciju. Potrebno je pažljivo pratiti razvoj događaja, jer bi mali incidenti mogli izazvati lanci reakcija, koji bi rezultirali u širem sukobu.
