Moja priča je duga i ispunjena teškim iskustvima, ali pokušat ću je ispričati u što kraćem obliku. Imam trideset jednu godinu, majka sam i razvedena. Kada se prisjetim svoje mladosti, često su mi govorili: “Urekli su te”. Uvijek sam se izdvajala mudrošću i dobrim vaspitanjem. Kao dijete, bila sam povučena i vrijedna, redovno išla u mekteb i klanjala. Međutim, oko svoje osamnaeste godine, upala sam u društvo koje nije bilo dobro za mene, što sam kasnije shvatila. Ne želim nikoga kriviti, jer svi ćemo odgovarati pred Allahom za svoja djela.
Tada sam se suočila sa brojnim iskušenjima, upoznala sam blud, alkohol, pa čak i sihre, a vrhunac je bio abortus mog prvog djeteta. Bila sam potpuno izgubljena, iskorištavana i na ivici očaja. Počeli su mi se javljati zastrašujući prividi, posebno uveče kada bih legla spavati. Jedne noći sam u polusnu vidjela crnog leoparda, a kasnije se pojavila i mršava žena u crnini koja me počela vući za ruke, govoreći da sam “njihova”. Odbijala sam je, ali ona me počela gušiti. U tom trenutku, počela sam učiti kelimei-šehadet, euzu i bismillu, ali ona je tvrdila da to neće pomoći. Ipak, kad sam počela učiti suru Kul huvallahu ehad, ona je nestala.
Nakon tog iskustva, osjećala sam se potpuno izgubljeno, ali ubrzo sam otišla na rukju kod jednog šejha u drugi grad. Isprva mi je sve izgledalo smiješno, ali tokom rukje, doživjela sam snažno iskustvo. Vidjela sam kako se zemlja talasa ispod mene, što me užasnulo. Plakala sam cijelo vrijeme, i kad je rukja završila, osjećala sam da sam barem djelimično povratila sebe. Počela sam redovno učiti sure i koristiti med kao terapiju, a također sam otkopavala sve sihre koje sam pravila, moleći Allaha za oprost. Nadala sam se da nikome neće nanijeti štetu, iako je od tada prošlo više od sedam godina.
Bila sam očajna, molila Allaha da mi uzme dušu, pokušavala sam se ubiti zbog osjećaja krivnje i beznađa. Međutim, Allahova milost me spasila. Postepeno sam se vraćala vjeri, prekinula sam sve veze s lošim društvom i počela učiti Kur’an. Kad god bih sanjala minaret i čula ezan, oči bi mi zasuzile od zahvalnosti prema Allahu.
Kasnije sam se udala za čovjeka koji me psihički i fizički maltretirao. Njegova nana se bavila sihrima, i pretrpjela sam mnogo zla od nje. Nakon što sam rodila dva sina, razvela sam se. Ostala sam bez ičega, ali sam se oslonila na Allaha, vjerujući da će mi pomoći. Moj bivši muž je obećao da ćemo se vjenčati šerijatski, ali to se nikada nije desilo. Nisam mogla postiti niti ići u džamiju tokom godina braka, ali sam se trudila ostati povezana s Allahom kroz zikr i dove.
Na kraju, Allah me oslobodio tog braka, i osjećala sam se kao da ponovo dišem. Prošlo je nekoliko mjeseci od razvoda, i polako se vraćam na pravi put. Djeca su sa mnom, i svaki dan učimo zajedno kako voljeti Allaha i živjeti po Njegovim propisima. Naučila sam mnoge teške lekcije u životu. Shvatila sam koliko je važno ne suditi drugima, ne rugati se, i ne omalovažavati nikoga, jer sve što sam drugima činila, doživjela sam na svojoj koži. Molim Allaha za oprost i vodstvo, i zahvalna sam Mu na svakoj prilici da ispravim svoje greške. Allah je Milostiv, i Njegova ljubav i oprost su veći od svih grijeha koje možemo počiniti.
