Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić za saff.ba
Uzvišeni Allah je iz Svoje neizmjerne mudrosti stvorio sve u paru, kao što se navodi u ajetu: ”I od svega po par stvaramo da biste vi razmislili!” (Ez-Zarijat, 49.), pa je tako odredio da i muškarac i žena nađu smiraj jedno uz drugo u braku.
Brak se u islamu naziva ez-zevadž ili en-nikah, što znači ugovor. Kur’an posebnu pažnju skreće na ovaj ugovor ili zavjet koristeći za njega sintagmu ”Misakun galiz” – ”čvrsta obaveza”, ”čvrst zavjet”, kao što se navodi u ajetu: ”I kada su one od vas čvrstu obavezu uzele.” (وَأَخَذْنَ مِنكُم مِّيثَاقًا غَلِيظًا). (En-Nisa, 21.)
Težinu ovih riječi vjernik shvata tek onda kada sazna da je Allah, dželle šanuhu, upotrijebio istu sintagmu spominjući ugovor ili zavjet koji je uzeo od Svojih poslanika kada ih je zadužio poslanstvom, shodno ajetu: ”Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina smo čvrst zavjet uzeli.” (وَأَخَذْنَا مِنْهُم مِّيثَاقًا غَلِيظًا ) (El-Ahzab, 7.)
Bračni ugovor u islamu nije ugovor o kupoprodaji, niti ugovor o zakupu, već je to ugovor o obavezi i odgovornosti, u kojem se muž obavezuje da će izvršavati svoje dužnosti kao muž i kao otac djece koja dolaze kao rezultat braka.
To je ugovor u kojem se žena obavezuje da će obavljati svoje dužnosti kao čestita i poslušna supruga i kao dobra majka.
Islam nas uči da je brak spajanje dviju vjerničkih duša, prije nego spajanje dvaju tijela, i da je žena za muškarca životna saputnica, njegova druga polovica, a ne trgovačka roba.
Opisujući ženino mjesto kod muškarca i mjesto muškarca kod žene, Uzvišeni Allah, objavio je: ”One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća.” (El-Bekara, 187.) I ovo spajanje dva života u bračnoj zajednici gotovo da ih čini jednim bićem.
Uvriježeno je mišljenje da je brak zaštita za ženu, što je, naravno, tačno, ali je brak više zaštita za muškarca nego za ženu, jer je muškarac bez braka izgubljen, i muškarac bez žene je nepotpun.
Supruga je duhovni smiraj, odnosno prebivalište, utočište (seken), i muž se uz nju smiruje, kao što se navodi u ajetu: ”I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Er-Rum, 21.
Seken – smiraj (prebivalište) je moralna i duhovna, a ne materijalna vrijednost, jer je to prije svega duševni smiraj, i ako žena ode, onda nestaje i smiraja makar muž živio u najvećem izobilju i raskoši.
Ženin pravi vjenčani dar nije onaj koji ona uzima prije nego što dođe u muževu kuću ili neposredno kad dođe u njegovu kuću, već je njen pravi vjenčani dar njegov odnos i lijepo ponašanje prema njoj, i ona taj vjenčani dar ne uzima odjednom, već u kontinuitetu, iz dana u dan, i tako ostaje nevjesta (mlada) svom mužu do kraja njihovog života.
Islam je učinio čestitu i bogobojaznu ženu čovjekovim najboljim bogatstvom na ovome svijetu – nakon vjere u Allaha – i smatra je jednim od najvećih razloga za sreću na dunjaluku.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Dunjaluk je užitak, a najbolji njegov užitak je dobra i čestita supruga.” (Muslim)
Iako je u islamu žena kao supruga posebno odlikovana, privilegirana i zaštićena, zlobnici prigovaraju islamu zbog toga što se u Kur’anu nalazi ajet u kojem se spominje da muškarci imaju prednost nad ženama, i da taj ajet izaziva nejasnoće i dileme oko muškog starateljstva nad ženom.
U tom ajetu, Uzvišeni Allah, rekao je: ”Muškarci vode brigu o ženama (الرِّجَالُ قَوَّامُونَ عَلَى النِّسَاءِ – er-ridžalu kavvamune alen-nisa’i) zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti.” (En-Nisa, 34.)
Šta znači izraz ”el-kavamet”? Ova riječ dolazi od glagola kame – jekumu, u značenju temeljitog obavljanja nekog posla, preuzetog emaneta i zadatka, te istinska briga o onome što je nekome povjereno.
Dakle, ovim ajetom se želi reći da je Allah počastio ženu dajući joj nekoga ko će je maksimalno štititi i brinuti se o njoj. Čovjekovo starateljstvo nad njegovim domom, nad suprugom i porodicom, ne znači, kako neki pogrešno misle, davanje prava muškarcu na dominaciju, tiraniju, nasilje i ugnjetavanje. U citiranom ajetu je upotrebljen izraz er-ridžal – koji ne označava samo muški spol, jer se na arapskom jeziku za muško u biološkom smislu koristi izraz ”ez-zeker” (množina: ez-zukur).
A redžul je u islamskoj terminologiji muškarac koji pri sebi ima sve kvalitete islamskog ahlaka, on je bogobojazan, povjerljiv, pravedan, brižan, ali hrabar i odvažan u odbrani svoje vjere, časti i porodice. I ne može takav, samo zato što je muško, činiti nasilje nad ljudima a pogotovo ne nad svojom suprugom, već je on njoj najveća zaštita, podrška i sigurnost.
Jer, unutar muslimanske kuće i porodice postoji ono što se zove “Hududullah”, ”Allahove granice”, i ova sintagma ponavlja se čak šest puta u samo dva ajeta u suri El-Bekara (229. i 230. ajet).
Šta predstavljaju te granice? To su norme i regulatori koji sprječavaju haos u porodici, koji sprječavaju omalovažavanje, nasilje, lahkomislenost, prezir i oholost. To su regulatori čiste ljudske prirode (fitre), razuma i Objave koji uspostavljaju ravnotežu i harmoniju među bračnim drugovima, jer muslimanska kuća nije mjesto gdje žive lukave lisice koje gledaju da prave spletke i zamke jedni drugima.
Islamski učenjaci su ukazali na ambijent u muslimanskoj kući upravo objašnjavajući ”Allahove granice”, a najvažnija stvar na koju su upozorili je zulum, nepravda i nasilje. Zulum ili nepravda je pošast koja ruši temelje života i uništava narode, a zulum muža prema ženi, i obrnuto, najopasniji je nered i on najviše ubrzava uništenje doma, braka i porodice, jer je bračna veza najjača veza u ljudskoj prirodi.
Stoga je iznimno važno da musliman i muslimanka ispravno razumiju islamske propise i da shvate da je najvažnije uspostaviti i čuvati Allahove granice, onako kako su one određene i objašnjene u Kur’anu i Sunnetu, jer je to glavna pretpostavka za uspostavljanje harmonije u braku i izgradnju sretne i zdrave porodice, a time i zdravog društva.
S tim u vezi, želimo skrenuti pažnju i na ono što je vezano za ženu muslimanku i njenu ulogu u braku, tj. njena prava i obaveze, a što se danas, zbog opće smutnje i poremećenih mjerila vrijednosti, pogrešno razumije i interpretira.
Naime, danas se mnogo priča o ženskoj slobodi i samostalnosti, materijalnoj neovisnosti od muža, upravo zbog nepoštivanja Allahovih granica o kojima govorimo, i zbog toga što su mnogi muslimani muškarci pogrešno razumijeli i svoju muškost i svoju ulogu u braku, pa se ponašaju kao gospodari tuđih života, a onda žene traže izlaz i selamet u nekakvoj materijalnoj neovisnosti i samostalnosti.
Međutim, problem je što je takav pristup uzeo maha i kod mnogih muslimanki čiji muževi su er-ridžal, vjernici koji čuvaju Allahove granice i ispunjavaju svoje obaveze.
I upravo zbog toga danas mnoge žene pokušavaju preuzeti ulogu muškarca, odnosno muža, što u startu znači zulum i nepravdu. I da paradoks bude veći, mi danas imamo priliku čitati knjige sa bombastičnim naslovima: ”Budi njegova Hatidža”, ”Budi njegova Fatima” i sl., što je zaista uzvišen cilj i težnja, međutim, da bi muslimanka kao supruga bila svome mužu onakva kakva je hazreti Hatidža, radijallahu anhu, bila Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ona prijet toga mora biti ”Hava”, tj. žena, onako kako to islam od nje traži.
Tajna uspjeha žene muslimanke i njene sreće na oba svijeta, jeste ostanak u okviru prirode (fitre) u kojoj ju je Allah stvorio. A to znači da bude i ostane žena, da bi onda, izvršavajući Allahove naredbe i svoju zadaću u okviru svoje ženstvenosti, mogla težiti da dostigne stepene slavnih muslimanki, poput Hatidže, radijallahu anha, Aiše, radijallahu anha, Fatime, radijallahu anha, i drugih.
Štaviše, kad bi muslimanka imala priliku, i kada bi joj muž dozvolio, da preuzme njegovu ulogu, ona to neće učiniti, jer zna da time krši Allahove granice (Hududullah). Umjesto toga, ona će uložiti maksimum truda da pomogne svome mužu da izvršava svoju ulogu kako islam od njega traži i kako će Allah biti zadovoljan. Jer, sreća, sloboda, neovisnost i ostvarivanje svih prava žene muslimanke su u okviru poštivanja Allahovih granica. Ko god traži nešto mimo toga, sliči onima koji su pored prepeličijeg mesa i medne rose od koje se pravi stotinu najukusnijh jela, tražili bijelog luka, sočivice i graška.
Na koncu, najvažnije je shvatiti da je očuvanje braka ibadet kojim se približavamo Allahu. Kur’an i Sunnet obraćaju se i muškarcu (mužu) i ženi (supruzi) podjednako. Zašto? Zato jer je svaki potez, svaka lijepa gesta muža prema supruzi i supruge prema mužu, i sve ono što će očuvati brak, ojačati ga i donijeti harmoniju u bračni život, ibadet kojim se približavamo Allahu, dželle šanuhu, i stičemo Njegovo zadovoljstvo.
Zato neka svaka muslimanka, kao supruga, traži Allahovo zadovoljstvo u zadovoljstvu svoga muža sa njom, i neka svaki musliman traži Allahovo zadovoljstvo u temeljitom ispunjenju svoje uloge glave porodice i staratelja, shodno hadisu Allahovog Poslanika: ”Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama, a ja sam najbolji prema svojim ženama.” (Ebu Davud i Et-Tirmizi)
