Pitanje:
Esselamu alejkum, sve veći broj muslimana živi na Zapadu, pa se mnogi ovdje ukopavaju, odvojeno od drugih. Međutim, većina još uvijek prebacuje svoje preminule u zemlje porijekla. Kada se muslimani ukopavaju na Zapadu, porodica mora platiti zakup grobnog mjesta na određeni period, obično 20 godina. Nakon isteka tog perioda, kosti se vade, melju ako nisu istruhle i ponovo zakopavaju zajedno s drugima. Koliko je potrebno vremena da kosti potpuno istruhnu i da li je šerijatski dozvoljeno vaditi ostatke i ponovo ih ukopavati s drugima?
Odgovor:
Alejkumusselam.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zemlja će pojesti tijelo svakog čovjeka osim ‘adžbuzzeneba (najdonje kičmene kosti), od koje je stvoren i od koje će biti oživljen” (Buharija 4814, Muslim 2955). Ibn Abdul-berr navodi u knjizi “El-Istizkar” da je opće značenje ovog hadisa da se odnosi na sve ljude, osim na tijela vjerovjesnika i šehida koja zemlja ne jede.
Islamski pravnici iz hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba su dozvolili da se nakon što kosti istruhnu i postanu prašina, mogu otvoriti mezarja, pretvoriti u povrtaljke, ili koristiti za izgradnju objekata, džamija i drugih korisnih namjena. Kada tragovi umrlih nestanu, prestaje zabrana narušavanja kaburova. Međutim, neki učenjaci izuzimaju mezarja koja su uvakufljena isključivo za ukopavanje.
Svi učenjaci se slažu da nije dozvoljeno otvaranje kabura bez šerijatski opravdanog razloga sve dok postoje tragovi umrlog, jer bi to predstavljalo skrnavljenje njegovog mjesta ukopa. Otvaranje kabura bez opravdanog razloga vodi ka narušavanju svetosti umrlog i može rezultirati lomljenjem njegovih kostiju, što je zabranjeno. Aiša, radijallahu ‘anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Lomljenje kosti umrlog je kao njeno lomljenje dok je živ” (Ebu Davud 3207, Ibn Madže 1616).
Među šerijatski opravdane razloge za otvaranje kabura spadaju kupanje umrlog ako nije bio okupan, oblačenje u ćefine, premještanje umrlog ako je ukopan u kjafirsko groblje, unutar džamije, ili na tuđem zemljištu.
Ukopavanje umrlih u već postojeće kaburove ima dva slučaja:
- Ukopavanje u kabur gdje su kosti potpuno istruhle: Složni su učenjaci da je ovo dozvoljeno. Neki hanefije smatraju da je to mekruh (pokuđeno) zbog svetosti umrlog.
- Ukopavanje u kabur gdje kosti nisu potpuno istruhle: Svi učenjaci se slažu da ovo nije dozvoljeno. Ako se prilikom iskopavanja pronađu kosti, većina učenjaka smatra da je obavezno zatrpati kabur i ne dirati ostatke, dok neki hanefije i šafije dozvoljavaju sakupljanje kostiju na jednu stranu i ukopavanje drugog umrlog na drugu.
Da bi kosti potpuno istruhle, potrebno je konsultirati ljude s iskustvom u iskopavanju i premještanju umrlih. Vrijeme potrebno za truhljenje tijela zavisi od sredine, tla, temperature i vlage. U toplim klimama tijelo brže truhne nego u hladnim. Neki pravnici navode period od 20 godina kao okvirno vrijeme, ali to može varirati.
U zaključku, nije dozvoljeno mlevenje kostiju umrlog. Ako kosti nisu potpuno istruhle nakon perioda zakupa, preporučuje se da se zakup produži ili pronađe drugo rješenje koje nije šerijatski sporno. Ukopavanje više umrlih u jedan kabur je dozvoljeno samo ako su kosti prvog potpuno istruhle. U suprotnom, kosti prvog umrlog treba sakupiti i ponovo zakopati na drugom mjestu ili produžiti zakup kako bi se osiguralo potpuno truhljenje.
