Krsto Miovčić je svjedočio o svom dolasku u Bijeljinu u septembru 1992. godine, zajedno s policijskim rukovodiocem Tomom Kovačom, radi formiranja Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Izjavio je da je bio jedan od vozača i pratilaca Kovača, te da su privremeno boravili u potkrovlju zgrade MUP-a, gdje su bili smješteni i “momci sa Sokoca”, pod vođstvom Duška Malovića.
Prema njegovim riječima, saznao je za ubistva koja su se dogodila, ali je došao nekoliko dana kasnije. Inspektor koji se predstavio kao Pacan (Ostoja Nikolić) pozvao ga je i odveli su ga do obale Drine, gdje su vidjeli dva leša. Miovčić je svjedočio da su ih gurnuli u rijeku na instrukciju inspektora. Ovaj slučaj se odnosi na suđenje nekoliko bivših policijskih rukovodilaca i pripadnika u vezi s optužbama za odvođenje i ubistvo 22 civila bošnjačke nacionalnosti u blizini rijeke Drine u septembru 1992. godine. Suđenje se nastavlja, a optuženi su negirali krivicu.
Miovčić je opisao situaciju na obali gdje su bila dva tijela, a Pacan mu je potvrdio da su to ljudi koji su ubijeni. Izjavio je da su zajedno gurnuli leševe u rijeku.
“Sećam se da sam gurao štapom metar, dva”, rekao je svjedok prisjećajući se tijela žene koja je bila obučena u dimije.
Svjedočio je na suđenju nekoliko bivših rukovodilaca i pripadnika policijskih snaga iz Bijeljine i Sokoca, uključujući Živana Miljanovića, Stevu Bokarića, Jovicu Petrovića, Mirka Simića, Ljubu Markovića, Slavenka Kočevića, Zvonka Pržulja, Milenka Samardžiju i Kostu Stanića.
Na pitanja odbrane postavljena od strane Bokarića, Miovčić je istakao da Kovač nije izrazio interes gdje su išli u službenom vozilu. Kada je upitan od strane branioca Dušana Tomića o Bokariću, Miovčić je izjavio da tada nije imao saznanja o Bokariću, dok je za prvooptuženog Miljanovića rekao da ne bi ni “mrava zgazio”.
Svjedok Rajko Paunić je podijelio da je bio dio Malovićeve jedinice i da su jednom prilikom bili pozvani u MUP u Bijeljini od strane inspektora koji ih je obavijestio da su im potrebni i da će brzo završiti.
“Kada smo došli na obalu, inspektor nas je pitao da li je neko prijavio tijelo u vodi… Rekao je: ‘Hajde, pokušaj ti prići da izvučemo'”, ispričao je svjedok.
Simić je napomenuo da je u saopštenju navedeno da su ubistva počinjena “od strane nekoliko pojedinaca sa Sokoca”.
“Čuo sam da su cipelice ostale blizu Drine”, dodao je Simić.
Nakon toga, kontaktirao ga je Drago Vuković iz Državne bezbjednosti i izrazio nezadovoljstvo zbog objavljivanja saopštenja.
“Ti ljudi nisu bili ekstremisti. Bili su kod svoje kuće i na kraju su završili u Drini”, istakao je Simić, dodajući da je navodni motiv za ubistva bio pronalaženje dobre kuće.
Na pitanje branioca Gorana Dragovića o njegovoj ulozi u provjeri informacija i izvora, svjedok je odgovorio da je već prije čuo za ubistva i da mu je Blagojević objasnio identitet počinilaca.
Nermin Avdić je rekao da je radio kao policajac u Bijeljini prije rata i da su u septembru nestala trojica mladića, a roditelji jednog od njih su ga tražili za pomoć.
Kasnije je čuo da su pronađena tijela Faruka Bilalića i Husrefa Mujezinovića, dok tijelo Mustafa Salkovića nikada nije pronađeno.
Suđenje će se nastaviti 1. jula
Kada je pokušao da priđe tijelu koje je bilo među granama, Paunić je rekao da mu je bilo teško pristupiti i da je imao dojam da je riječ o ženskoj osobi.
Tužilac Ivan Matešić podsjetio je Paunića na njegov iskaz tokom istrage u kojem je rekao da je trebao gurnuti tijelo, na što je Paunić odgovorio da se ne sjeća.
Pero Simić, novinar SIM radija u Bijeljini, svjedočio je da je čuo za ubistva na Drini, uključujući i djecu. On je opisao kako je sutradan Mirko Blagojević iz Srpske radikalne stranke došao s saopštenjem o ubistvima.
slobodna-bosna
