“Danas u prepunom busu, na jednoj stanici su ušli rom i romkinja, muž i žena od nekih 30ak godina. Žena vidno trudna je prošla, a muž je platio karte i krenuo za njom. Bus je bio prepun i bilo je samo jedno mjesto slobodno do jedne starije gospođe.
Iako sam i ja trudna nakon nekih 10-ak minuta krenula sam da ustanem da joj ustupim mjesto, a u tom trenutku me klinac koji je sjedio do mene, od nekih 16-17 godina zgrabio za ruku i rekao:
AKO USTANEŠ SVAŠTA BI TI SE MOGLO DESITI KADA IZAĐEŠ VANI…
Pogledala sam ga i taj bijes u očima vam ne mogu opisati. Nisam ustala i vjerujte da se mnogo kajem… skoro sat vremena se jadnica lomila iako je svo to vrijeme bilo mjesta, kasnije još i više, ali niko im nije dozvoljavao da sjednu. Ne mogu da shvatim… ZAŠTO!?”
Priča iz prepunog autobusa oslikava surovost i nepravdu s kojom se mnogi suočavaju, naročito oni iz marginalizovanih zajednica. Rom i romkinja, muž i žena od tridesetak godina, od kojih je žena bila vidno trudna, suočili su se s okrutnim ponašanjem putnika. Kada je muž zamolio stariju gospođu da ustupi mjesto njegovoj trudnoj supruzi, ona je hladno odbila, tvrdeći da čeka nekoga, i okrenula se prema prozoru.
Ovaj čin ravnodušnosti od strane starije gospođe bio je samo početak. Iako je autobus bio prepun i bilo je slobodnih mjesta, niko nije ustupio mjesto trudnoj romkinji. Nakon desetak minuta, trudna žena koja je svjedočila situaciji odlučila je ustati i ustupiti svoje mjesto, ali je tinejdžer koji je sjedio do nje zgrabio za ruku i zaprijetio joj, rekavši da bi joj se “svašta moglo desiti kada izađe vani” ako ustane.
Ovaj trenutak je bio ispunjen strahom i bijesom, koji su spriječili trudnu ženu da pomogne drugoj trudnici. Situacija se nije promijenila i romkinja je ostala stajati, lomeći se sat vremena dok su slobodna mjesta ostala nedostupna.
Ova priča postavlja pitanje zašto su ljudi spremni ignorirati i biti okrutni prema drugima, naročito prema onima koji su u očiglednoj potrebi za pomoći. Priča naglašava problem diskriminacije, nepravde i nedostatka empatije u društvu, te nas podsjeća na važnost ljudskosti i solidarnosti.
duskoradovic
