Tragična nesreća u kamenolomu u Bihaću: Poginuo radnik
U Bihaću, 24. septembra, zabilježena je tragična nesreća koja je rezultirala smrtnim ishodom jednog radnika. Ova informacija potvrđena je od strane portparola Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona, Abdulaha Keranovića, koji je za portal Radiosarajevo.ba iznio detalje o ovom incidentu. U nesreći koja se dogodila u naselju Pritoka, u kamenolomu, radna mašina se prevrnula, što je dovelo do smrtnog stradavanja radnika. Ova vrsta nesreće, nažalost, nije jedinstvena, te se postavlja pitanje o sigurnosnim mjerama koje se primjenjuju u sličnim industrijama.
Istraga koja je pokrenuta nakon nesreće uključuje obavještavanje policijskih službenika Policijske stanice Bihać koji su obavili uviđaj. Keranović je potvrdio da su uključeni i kantonalni inspektor za rad, kao i vještak iz saobraćajne struke, a sve to pod nadzorom kantonalnog tužitelja. Ovakvi incidenti često izazivaju zabrinutost među radnicima, ali i širu zajednicu, ukazujući na potrebu za boljim uslovima rada i sigurnošću na radnim mjestima. Postavlja se pitanje koliko su poslodavci spremni ulagati u sigurnost svojih radnika, a koliko su radnici informirani o svojim pravima i obavezama kada je u pitanju sigurnost na radu.
Identitet poginulog radnika i reakcije javnosti
Prema informacijama objavljenim na portalima iz Krajine, ime poginulog radnika je Kišmetović Idriz. Njegova smrt je duboko pogodila porodicu, prijatelje i radne kolege, a mnogi su se opraštali od njega putem društvenih mreža. Na društvenoj platformi Facebook, objavljena je osmrtnica koja odražava tugu i gubitak koji su njegovi najbliži pretrpjeli.
Ovaj incident nije samo gubitak za porodicu, već i za cijelu zajednicu koja se oslanja na radnike u kamenolomu kao ključne članove lokalne ekonomije. U takvim situacijama, važnost zajednice dolazi do izražaja, jer pruža podršku porodicama u trenucima kada im je najpotrebnija.
Od Kišmetovića su se oprostili i njegovi saborci iz Armije Republike Bosne i Hercegovine, što dodatno ukazuje na njegov značaj u zajednici. Njegova dženaza zakazana je za subotu, 26. septembra 2025. godine. Prema informacijama iz osmrtnice, dženaza će se obaviti ispred porodične kuće, a ukop i klanjanje će se održati na porodičnim mezarima na Konjodoru, kod benzinske pumpe Misal, u 14:00 sati. Ovaj događaj će okupiti mnoge članove zajednice, prijatelje i porodicu, a očekuje se i prisustvo zvaničnika koji žele odati počast poginulom radniku.
Preporuke za sigurnost na radu
Ova tragedija ponovo otvara važne teme o sigurnosti na radu, posebno u industrijama koje se bave teškim mašinama i opremom. Stručnjaci ističu da su prevencija nesreća i pravilno obučeni radnici ključni faktori u smanjenju rizika od sličnih incidenata.
Poslodavci su dužni osigurati adekvatne uvjete rada, kao i edukaciju radnika o sigurnosnim mjerama koje trebaju biti na snazi tijekom obavljanja njihovih zadataka. Uloga radničkih sindikata u osiguravanju prava radnika ne smije biti podcijenjena, jer oni često igraju ključnu ulogu u podizanju svijesti o sigurnosti na radu.
Dodatno, redovne inspekcije i monitoring rada u industrijskim postrojenjima mogu doprinijeti identifikaciji potencijalnih opasnosti prije nego što dođe do nesreće. Ove mjere pomažu u očuvanju života i zdravlja radnika, a istovremeno jačaju povjerenje u radne procese i organizacije koje zapošljavaju radnike u rizičnim okruženjima. Također, važno je uključiti radnike u procese procjene rizika, jer oni često najbolje poznaju uslove rada i potencijalne opasnosti koje ih okružuju.
Zaključak: Uloga zajednice u suočavanju s tragedijom
U slučajevima poput ovog, važno je da zajednica ostane jedinstvena i da se podržavaju porodice stradalih. Tragedije poput nesreće u kamenolomu ne bi trebale samo da izazovu žaljenje, već i da postanu motivacija za unapređenje sigurnosnih standarda.
Porodična podrška, kao i podrška lokalnih zajednica, može pomoći u procesu ozdravljenja i pružiti snagu onima koji su pretrpjeli gubitke. Prikazivanje solidarnosti u ovakvim vremenima može biti od suštinskog značaja za emocionalno ozdravljenje porodica koje su izgubile voljene.
U ovakvim situacijama, važno je da se svi mi prisjetimo koliko su radnici u teškim industrijama izloženi rizicima i koliko je bitno da se zajednički radimo na poboljšanju njihovih životnih i radnih uvjeta. Također, trebamo se sjetiti svih onih koji su izgubili svoj život na radu i nastaviti se boriti za njihove porodice i za sigurniji radni ambijent. Osim toga, važno je poticati otvoren dijalog između radnika, poslodavaca i vlade kako bi se osigurali održivi i sigurni uslovi rada za sve radnike. U konačnici, svi imamo zajedničku odgovornost da učinimo radna mjesta sigurnijima i humanijima.
