Rast cijena energenata u FBiH sve teže podnosi kućni budžet: šta pokazuju uporedne računice
Posljednjih dvanaest mjeseci u Federaciji Bosne i Hercegovine obilježila su česta i osjetna pomjeranja cijena osnovnih energenata, pa mnogi građani imaju utisak da gotovo svaka nova sezona grijanja donosi i novu finansijsku neizvjesnost. U takvim okolnostima, kada se troškovi struje, gasa i goriva mijenjaju brže nego što domaćinstva mogu prilagoditi svoje navike potrošnje, svaka jasna i pregledna računica postaje dragocjena. Upravo zato je analiza koju je pripremio Almir Bečarević, dugogodišnji stručnjak za gasnu privredu i bivši direktor BH-Gasa, privukla pažnju javnosti.
Bečarević je na društvenim mrežama objavio pregled onoga što opisuje kao posljedice „energetskih politika u FBiH“, a u središte je stavio tri stavke koje najviše utiču na budžete građana: prirodni gas, električnu energiju i dizel. Njegov cilj nije bio samo da navede pojedinačna poskupljenja, nego da ih sabere, uporedi s rastom plaća i penzija, te pokaže koliko se realno promijenila kupovna moć stanovništva. Takav pristup je važan jer se poskupljenja često posmatraju izolovano, iako se njihov puni učinak osjeti tek kada se na kraju godine sve sabere.
Prema toj računici, građani Federacije BiH ne plaćaju samo više za jedan energent, nego istovremeno osjećaju pritisak na više strana. Gas poskupljuje zimske mjesece, struja utiče na svakodnevni život i grijanje, a dizel posredno podiže cijene prevoza, hrane i gotovo svih roba koje stižu do prodajnih polica. Upravo zbog toga analiza nije samo pitanje energetike, nego i šire slike životnog standarda. Kada energenti rastu, rastu i ukupni troškovi života, a to posebno pogađa porodice s nižim prihodima, penzionere i radnike čije su plate već opterećene drugim izdacima.
Važno je naglasiti da je Bečarević u svoj pregled unio i određene metodološke opaske. Kod električne energije uzeo je u obzir samo posljednje povećanje cijene, iako ranija poskupljenja nisu zanemarljiva i u stvarnosti dodatno otežavaju račun kućanstava. To znači da je prikaz, prema njegovim riječima, i dalje konzervativan. Drugim riječima, konačan trošak za domaćinstva može biti i veći od onoga što se vidi u samoj tabeli. Takva napomena je bitna jer pokazuje da se radi o procjeni koja nastoji ostati obazriva, a ne o maksimalističkom obračunu radi stvaranja dramatičnog utiska.
Još jedan važan detalj odnosi se na prirodni gas. U obračunu je korištena donja procjena potrošnje za potrebe grijanja, što znači da su u praksi mnoge porodice, naročito one u starijim ili slabije izolovanim objektima, mogle imati i veće troškove. Potrošnja gasa značajno zavisi od veličine stana ili kuće, kvaliteta stolarije, izolacije, broja članova domaćinstva i navika grijanja. Zbog toga se, kako upozorava Bečarević, stvarna opterećenja ne mogu svesti samo na jednu univerzalnu formulu. Kod dizela je jedino moguće određeno korektivno kretanje cijene, ali čak i ako dođe do blagog pojeftinjenja, ono bi, prema njegovoj procjeni, samo djelimično ublažilo ukupni udar na budžet.
U njegovom proračunu stoji da je ukupno povećanje troškova za ova tri energenta na godišnjem nivou u Federaciji BiH 1.495,92 KM. To je iznos koji mnogim porodicama nije mali i koji se ne može posmatrati kao puka statistika. Kada se taj trošak rasporedi na mjesece, dobija se dodatno opterećenje od 474,21 KM mjesečno za prirodni gas, električnu energiju i dizel zajedno, uključujući rast cijena. Bečarević navodi i da je ukupan godišnji trošak za ta tri energenta 5.690,48 KM, što znači da energenti već zauzimaju vrlo značajan dio kućnih rashoda.
Posebnu težinu ovoj analizi daje činjenica da je uz troškove energenata prikazan i rast prosječne plate te prosječne isplaćene penzije u Federaciji BiH. Time se otvara pitanje koliko nominalni rast primanja zaista pomaže građanima ako se istovremeno povećavaju osnovne životne stavke. Nominalno veća plata ne mora značiti i veći standard, naročito ako veći dio tog povećanja odmah „pojedu“ računi, gorivo, hrana i komunalni troškovi. Isto važi i za penzionere, koji često najprije troše novac na režije i lijekove, pa tek onda na ostale potrebe.
Na kritike da vlasti nisu odgovorile subvencijama, Bečarević je ukazao na širi problem: po njegovom mišljenju, nije dovoljno samo konstatovati da pomoć nije stigla, već je potrebno objasniti zašto nije napravljen jedinstven i transparentan obračun poskupljenja, te na osnovu njega plan zaštite životnog standarda. U praksi, kako navodi, svaki nivo vlasti može prebacivati odgovornost na drugi, od općina i kantona do Federacije. Zbog toga građani često ostaju bez jasnog odgovora ko je zadužen da ublaži posljedice rasta cijena i kako se određuje ko ima pravo na pomoć, a ko ne.
Ova tema nije važna samo zbog energetike, nego i zbog šire društvene stabilnosti. Kada energenti rastu, raste i pritisak na male privrednike, prevoznike, trgovce i proizvodnju, što se zatim reflektira na krajnje cijene gotovo svih proizvoda i usluga. Zato se pitanje cijene gasa ili dizela ne završava na računu za grijanje ili na pumpi, nego ulazi u sve sfere svakodnevnog života. U takvoj situaciji, građani opravdano traže da institucije djeluju pravovremeno, koordinirano i uz jasan plan, a ne tek nakon što posljedice poskupljenja već postanu vidljive na svakoj kućnoj kasi.
U pozadini svega nalaze se i širi geopolitički faktori. Cijene energenata na evropskom i svjetskom tržištu posljednjih godina osciliraju zbog ratnih sukoba, nesigurnosti u lancima snabdijevanja i promjena u energetskim politikama velikih država. Ipak, činjenica da je okruženje nestabilno ne oslobađa domaće institucije obaveze da oblikuju vlastite mjere zaštite stanovništva. Naprotiv, u periodima neizvjesnosti upravo je državna i entitetska politika ta koja mora ponuditi predvidivost, a ne dodatnu konfuziju.
U konačnici, poruka koju ovakve analize šalju javnosti vrlo je jasna: rast primanja nema pun efekat ako ga prati još brži rast troškova života. Građani ne osjećaju brojke tek kroz statističke izvještaje, nego kroz svoje mjesečne račune, kupovnu moć i sposobnost da bez zaduživanja preguraju sezonu grijanja, prevoza i svakodnevnih obaveza. Zato je rasprava o energentima u Federaciji BiH mnogo više od tehničkog pitanja cijena; ona je direktno vezana za kvalitet života, socijalnu sigurnost i povjerenje u to da vlast može i zna zaštititi standard svojih građana.









