Teška i potresna životna priča dolazi iz sela Župča kod Breze, gdje živi Ismet Ajanović, čovjek koji se svakodnevno suočava s velikim izazovima. Ismet je potpuno prepušten sam sebi dok se brine o svojoj nepokretnoj supruzi. Bez ikakve pomoći i mogućnosti da se odmori, Ismetova briga za suprugu traje neprekidno, 24 sata dnevno.
Ismet i njegova supruga žive u kući koju je Ismet kupio prije pola stoljeća. Prisjećajući se za emisiju “Ispuni mi želju”, Ismet je ispričao kako je prije rata radio u preduzeću “Udarnik” u Brezi, a zatim proveo više od četiri godine služeći u Armiji Republike Bosne i Hercegovine. Nakon rata, bio je bez posla 18 godina, čekajući penziju koja danas iznosi oko 380 KM.
Da bi osigurao osnovne potrebe, poput pelena za svoju suprugu i plate za ženu koja joj pomaže u kupanju i presvlačenju, Ismet skuplja plastične flaše i limenke. Njegova supruga je potpuno nepokretna, slijepa i ne može jesti sama. Već godinu dana je u takvom stanju, ali Ismet još uvijek nije dobio odobrenje za pelene i njegu.
Ismet se suočava s birokratskim preprekama svaki put kada pokuša dobiti potrebne papire za pomoć. “Kad god dođeš, izganjaš jedan papir, kažu drugi zastario, i tako u krug. Nema ništa…”, priča Ismet. Uz sve to, Ismet se bori s pokvarenim veš mašinom koju je tri puta pokušao popraviti, potrošivši 200 KM, ali sada mora kupiti novu, što nije u mogućnosti.
Unatoč svim nedaćama, Ismet ne gubi nadu i kaže da se dobro drži, osim što ga sustižu godine – sada ima 67 godina. “Mogu se kretat i pomalo hodati. Ali koliko god mogu nešto da uradim, ne mogu od supruge. Ne mogu više od sat, sat i po biti odsutan,” objašnjava Ismet.
On i njegova svastika jedini brinu o supruzi. Snaha, koja ima troje djece, ne može stići da pomogne. Ismetov sin ponekad dođe i pomogne oko poslova, ali ne može pružiti finansijsku podršku jer i sam ima djecu za koju se treba brinuti. Radi kao pekar u noćnim smjenama, pa po danu spava.
Ismet i njegova supruga su imali kćerku koja je umrla od karcinoma sa samo 23 godine, što je dodatno otežalo njihov život.
Sakupljajući limenke, plastiku i željezo, Ismet uspije sakupiti 100 do 150 KM mjesečno. Da bi toliko zaradio, mora sakupiti pun kamion plastike. “Idem po selu. Imam jedno stotinjak ljudi koji tako prikupe plastiku, zakače na ogradu, ja prođem i pokupim. Imam fin komšiluk, a i ja sam sa svakim fin,” kaže on.
U suzama, Ismet se zahvaljuje svima koji su mu pomogli i ističe da, iako mu nije lako, njegovoj ženi je teže. “Nadam se da će doći neki bolji dani,” kazao je Ismet, izražavajući nadu u bolje sutra.
