Odluke Ustavnog suda BiH: Analiza apelacije poslanika iz Republike Srpske
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je na svojoj plenarnoj sjednici održanoj 2. i 3. jula 2023. godine donio niz važnih odluka koje se tiču funkcionisanja pravnog sistema u zemlji. Među njima je i odbijanje apelacije koju su podnijela 32 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske, a koja se odnosila na ocjenu ustavnosti odredbe Krivičnog zakona BiH, koju je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt.
Ova odredba posebno se vezuje za presudu protiv Milorada Dodika, što je izazvalo značajnu pažnju javnosti i političkih analitičara. U ovom članku razmatramo implikacije ove odluke, kao i širi kontekst političkog pejzaža u Bosni i Hercegovini.
U obrazloženju svoje odluke, Ustavni sud je naglasio važnost razmatranja nadležnosti visokog predstavnika u kontekstu donošenja zakona. Kako se navodi, ovlaštenja visokog predstavnika proizlaze iz Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma, rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i Bonske deklaracije. Ova ovlaštenja nisu podložna kontroli Ustavnog suda, što predstavlja značajan aspekt u okviru pravnog sistema BiH.
Ipak, kada visoki predstavnik intervenira u pravni sistem BiH, njegovo djelovanje se tretira kao autonomno, a zakoni koje donosi postaju dio domaće legislative, što otvara brojna pitanja o legitimitetu i budućim potezima domaćih vlasti.
Intervencija visokog predstavnika i njene posljedice
Ustavni sud je također istakao da je visoki predstavnik, donoseći izmjene u Krivični zakon, zapravo supstituirao domaće vlasti. Ova intervencija nije samo pravna formalnost; ona ima duboke političke posljedice. Supstitucija domaćih vlasti od strane visokog predstavnika može izazvati otpor i nepovjerenje među političkim akterima, posebno u Republici Srpskoj, gdje se često ističe suverenitet entiteta. Sporne izmjene su, prema Ustavnom sudu, imale pravnu prirodu domaćih zakona, što znači da su podložne Ustavu BiH i kontroli Ustavnog suda, što dodatno komplicira odnose između entiteta i državne vlasti.Na osnovu člana 1/2 Ustava BiH, koji naglašava da je BiH “demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom,” Ustavni sud je ukazao na važnost vladavine prava. Ovaj članak ističe potrebu da zakoni budu jasni i predvidljivi. U ovom kontekstu, apelanti su ukazali na to da visoki predstavnik nema ovlaštenje za propisivanje krivičnih djela, što je Ustavni sud odbacio, ističući da je visoki predstavnik zapravo djelovao kao zakonodavna vlast.
Ova odluka može imati dugoročne posljedice po percepciju visokog predstavnika kao autoriteta u zemlji, posebno ako se u budućnosti pojave slične situacije.
Objavljivanje i dostupnost zakona
U vezi s tvrdnjama da izmjene zakona nisu bile javno dostupne, Ustavni sud je naglasio da je sporni zakon objavljen na zvaničnoj stranici OHR-a i u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.” Ova tačka otvara važno pitanje o transparentnosti u donošenju zakona. Također, novinari i aktivisti koji prate politička zbivanja u zemlji već su ranije izvještavali o mogućim izmjenama zakona, što je dodatno potvrdilo da su visoki predstavnici vlasti Republike Srpske bili svjesni tih aktivnosti. U ovom smislu, može se postaviti pitanje koliko su domaće vlasti bile proaktivne u informisanju javnosti o ovim izmjenama.Na kraju, Ustavni sud se osvrnuo na tvrdnje da je član 203a Krivičnog zakona neodređen. U svojoj analizi, istaknuto je da izrazi korišteni u zakonu jasno definišu radnje koje konstituiraju krivično djelo. Pojmovi poput “ne primijeni” ili “ne izvrši” su standardni u krivičnopravnoj terminologiji, a pravni okvir jasno razgraničava krug osoba koje su odgovorne za primjenu zakona.
Međutim, pitanje interpretacije zakona uvijek ostaje otvoreno, posebno kada su u pitanju različiti pravni subjekti i njihova tumačenja.
