Priča se da su stanovnici jednog malog sela imali neuobičajenu praksu. Skoro svake godine mijenjali su hodžu, a neki od njih nisu ostajali ni cijelu godinu. Zbog toga je jedna godina bila posebna jer je priliku da služi kao hodža dobio mladi, ali vrlo mudar čovjek.
Nakon što je preuzeo dužnost, mještani su ga odmah upoznali sa svim pravilima i obavezama. Između ostalog, rekli su mu: “Jedna od tvojih obaveza kao imama u ovom selu je da moliš Allaha dž.š. za vrijeme. Kada ti kažemo da nam treba kiša, ti treba da moliš Allaha da padne kiša. Kada ti kažemo da želimo sunčano vrijeme, ti ćeš moliti da grije sunce. To će biti znak da si dobar vjernik i da se tvoje molitve primaju. Je li to u redu?”
Mudri efendija je pažljivo slušao i odgovorio: “Da, to je u redu. Kada vi kažete kakvo vrijeme želite, ja ću moliti Uzvišenog Allaha za to vrijeme, ako Bog da. Ali imam jedan uslov.”
Zbunjeni mještani upitali su o čemu se radi, a efendija im odgovori: “Nemojte mi tražiti da molim za kišu, snijeg ili sunce, dok se svi vi, cijelo selo, ne dogovorite i donesete jednoglasnu odluku o tome kakvo vrijeme želite.”
Mještani su bili iznenađeni ovim uslovom, ali su ga ipak prihvatili. Međutim, rezultat je bio da se nikada nisu mogli složiti oko toga kakvo vrijeme žele. Tako nikada nisu tražili od hodže da moli za promjenu vremena. Zahvaljujući ovom mudrom potezu, hodža je postao prvi koji je ostao duže vrijeme kao imam u tom selu.
Ovaj hodža je shvatio da je nemoguće ugoditi svima. Uvidio je da će uvijek postojati neko s različitim mišljenjem i da se ljudi nikada neće potpuno složiti.
Izreka “Nije se rodio ko je narodu ugodio” odražava ovu stvarnost. Ljudi se nikada neće jednoglasno složiti ni oko čega, bilo da je riječ o vremenu, sportu, politici, vjeri ili automobilima. I to je sasvim u redu. Svako ima pravo na svoje mišljenje sve dok to ne ugrožava druge.
Ajdin Sefer, 27.06.2021.
Uključi se
