Šta vanjskopolitički program Studentske liste znači za Bosnu i Hercegovinu
Predstavljanje vanjskopolitičkog programa Studentske liste u Srbiji otvorilo je jedno od najosjetljivijih pitanja u odnosima Beograda i Sarajeva: može li promjena političke generacije u Srbiji donijeti i stvarnu promjenu pristupa prema Bosni i Hercegovini? U dokumentu nazvanom „Studentski plan“ iznose se stavovi koji na prvi pogled djeluju kao pokušaj modernijeg i institucionalnijeg pristupa spoljnjoj politici, ali kada se pažljivije pročitaju, pokazuju da su stara regionalna pitanja i dalje u središtu političkog razmišljanja u Beogradu.
U programu se, između ostalog, navodi zalaganje za očuvanje ustavnog položaja i nadležnosti Republike Srpske, kao i za zaštitu njene uloge u odlučivanju na državnom nivou. Također se spominje pitanje imovine, što je jedna od tema koja već godinama izaziva pravne i političke sporove u Bosni i Hercegovini. Pored toga, Studentska lista najavljuje preispitivanje primjene bonskih ovlasti visokog predstavnika, uz insistiranje da se on bira uz saglasnost Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Takvi stavovi ne predstavljaju potpuni prekid s dosadašnjim narativima u srbijanskoj politici, ali ukazuju na pokušaj da se oni upakuju u jezik prava, institucija i međunarodnog poretka.
Istovremeno, program nije ograničen samo na Bosnu i Hercegovinu. Studentska lista podržava teritorijalni integritet Ukrajine, najavljuje nastavak saradnje s Rusijom, želi jačanje odnosa s Evropskom unijom i Sjedinjenim Američkim Državama, a osuđuje i izraelske postupke u Gazi. Upravo ta kombinacija stavova pokazuje da se radi o programu koji pokušava balansirati između različitih međunarodnih centara moći. Međutim, za region zapadnog Balkana najvažniji je onaj dio koji se odnosi na BiH, jer tu svaka poruka iz Beograda ima direktne političke posljedice.
Zašto je pitanje Republike Srpske posebno osjetljivo
Potrebno je odmah naglasiti da podrška ustavnom položaju Republike Srpske sama po sebi nije protivna Dejtonskom mirovnom sporazumu. Republika Srpska jeste jedan od dva entiteta Bosne i Hercegovine i ima ustavno definisane nadležnosti u okviru državnog poretka. U tom smislu, kada politički akteri govore o entitetu kao dijelu ustavne strukture države, to nije automatski sporno. Međutim, problem nastaje onda kada se politički govori o „pravima“ entiteta bez istovremenog priznanja da je Bosna i Hercegovina međunarodno priznata i suverena država, čiji su entiteti dio unutrašnje organizacije, a ne zasebni državni subjekti.
Upravo tu se otvara prostor za različita tumačenja. Jedno je zalagati se za poštivanje ustavne ravnoteže u BiH, a drugo je koristiti podršku Republici Srpskoj kao instrument za politički utjecaj na unutrašnja pitanja države. Zato je važno razumjeti da se svaka poruka iz Srbije koja se odnosi na RS ne posmatra samo kao prijateljski stav prema jednom dijelu Bosne i Hercegovine, nego i kao moguće opredjeljenje prema složenom ustavnom poretku zemlje. U regionu gdje su historija, identiteti i ratna sjećanja još uvijek veoma prisutni, nijedna formulacija ne prolazi bez pažljivog čitanja.
Imovina, nadležnosti i sporovi koji nisu samo pravni
Jedno od najdelikatnijih pitanja koje se spominje u „Studentskom planu“ jeste državna imovina. Na prvi pogled, to može zvučati kao tehničko pravno pitanje, ali u praksi je riječ o jednom od najtežih sporova u BiH. Riječ je o imovini koja se tiče zemlje, šuma, rijeka, vojnih i drugih objekata, odnosno resursa čiji status nije konačno razriješen na način koji zadovoljava sve političke aktere u državi. Kada se govori o „zaštiti imovine RS“, treba imati na umu da se ta tema ne može riješiti jednostavnom političkom izjavom ili vansudskim dogovorom iz druge države.
Ovakva pitanja u Bosni i Hercegovini uvijek prelaze granice pukog prava i ulaze u sferu političkog legitimiteta, identiteta i dugoročnih odnosa među narodima. Zato je svaka vanjska podrška jednom stavu u vezi s imovinom odmah i politička poruka. Ako se zagovara stav koji podupire širi autonomni položaj entiteta, onda se nužno mora postaviti i pitanje da li takav pristup doprinosi stabilnosti BiH ili samo produbljuje postojeće podjele. S obzirom na osjetljivost teme, i najmanje formulacijske nijanse mogu imati ozbiljan politički odjek.
Bonske ovlasti i pitanje visokog predstavnika
U programu Studentske liste posebno mjesto zauzima kritika bonskih ovlasti visokog predstavnika u BiH. Te ovlasti su godinama predmet sporova, jer omogućavaju visokom predstavniku da nameće odluke, smjenjuje zvaničnike i interveniše u situacijama kada domaće institucije ne mogu postići dogovor. Za jedne, to je nužan mehanizam za očuvanje mira i funkcionalnosti države. Za druge, to je simbol stranog protektorata i nedovoljno razvijene domaće političke odgovornosti.
Međutim, treba razlikovati preispitivanje uloge visokog predstavnika od zahtjeva za njegovim potpunim ukidanjem. Studentska lista, prema dostupnom programu, ne govori o zatvaranju OHR-a niti o ukidanju međunarodnog nadzora nad BiH, već o promjeni načina izbora i legitimacije te funkcije. To je važna razlika, jer pokazuje da se u programu ipak koristi jezik institucionalne reforme, a ne otvorenog rušenja postojećeg poretka. Ipak, i takav pristup može biti politički osjetljiv ako se koristi selektivno, odnosno ako se od međunarodnih institucija traži veći legitimitet samo kada to odgovara interesima Srbije ili Republike Srpske.
Nova politička lica, ali stari obrasci?
Studentski pokret u Srbiji posljednjih mjeseci i godina privukao je pažnju zbog insistiranja na odgovornosti, borbi protiv korupcije, institucionalnoj obnovi i smanjenju utjecaja političkih struktura koje se smatraju zatvorenim i klijentelističkim. Takvi zahtjevi su široko prepoznati kao važni i legitimni, naročito među građanima koji žele transparentniju i profesionalniju državu. Zato nije neobično da dio javnosti u Srbiji u Studentskoj listi vidi mogućnost za novu političku kulturu.
Ipak, pitanje odnosa prema Bosni i Hercegovini, Kosovu, Rusiji i širem regionalnom poretku pokazuje da promjena generacije ne znači automatski i promjenu državne strategije. Političke poruke se mogu upakovati u moderniji ton, ali sadržaj ostaje blizak ranijim nacionalnim refleksima. Upravo zato je važno ne podleći ni pretjeranom optimizmu ni unaprijed pripremljenom nepovjerenju. Ono što se mora pratiti jeste praksa: kako će budući politički akteri govoriti kada dođu u poziciju stvarne moći i da li će njihove odluke biti dosljedne principima koje danas zagovaraju.
Šta građani Bosne i Hercegovine mogu očekivati
Za građane Bosne i Hercegovine najvažnije pitanje nije samo šta piše u jednom programu, nego kako će se ti stavovi odraziti na svakodnevnu politiku. Hoće li Beograd poštovati institucije BiH onako kako očekuje da se poštuju institucije Srbije? Hoće li odnos prema Republici Srpskoj biti zasnovan na saradnji, ekonomiji, kulturi i infrastrukturi, ili će postati kanal za direktno miješanje u unutrašnje političke procese? I hoće li princip teritorijalnog integriteta biti dosljedno primjenjivan i onda kada nije riječ o Srbiji, već o drugim državama u regionu i svijetu?
Upravo tu leži ključna mjera vjerodostojnosti. Dobre odnose između Srbije i BiH ne određuju emotivne izjave, historijske reference ili retorika o narodnom jedinstvu, nego poštovanje granica, državnih institucija i prava svih građana. Ako novi politički akteri u Srbiji zaista žele drugačiji regionalni pristup, onda će morati pokazati da mogu istovremeno čuvati svoje nacionalne interese i poštovati suverenitet susjeda. Bez toga, svaki novi program ostat će samo savremeno zapakovana verzija starih politika.
Zato je „Studentski plan“ važan ne samo kao programski dokument, nego i kao politički test. On pokazuje da nova lica ne moraju nužno značiti nove stavove, posebno kada su u pitanju pitanja koja se tiču Bosne i Hercegovine. Za Sarajevo, ali i za širu javnost u regionu, najvažnije će biti da se pažljivo prati buduće ponašanje takvih političkih aktera, jer se stvarna promjena ne mjeri deklaracijama nego konkretnim potezima, dosljednošću i spremnošću da se susjedi tretiraju kao ravnopravne države, a ne kao prostor za unutrašnje projekte tuđe politike.
Izvori: Studentski plan – Studenti pobjeđuju, Anadolu Agency, 021.rs, Euronews Srbija, OHR, Dejtonski mirovni sporazum.
Napomena: U pripremi teksta i pojedinih ilustracija korišteni su AI alati. Sadržaj je urednički pregledan i provjeren prije objave.
