Može li Predsjedništvo BiH pomilovati Milorada Dodika? Pravni okvir govori jedno, političke kalkulacije drugo
U bosanskohercegovačkoj javnosti već danima traje rasprava o tome da li bi Milorad Dodik, nakon pravosnažne presude i političkih posljedica koje ona nosi, mogao biti pomilovan od strane Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Spekulacije su dodatno pojačane činjenicom da će u narednom sastavu državnog Predsjedništva sjediti predstavnici stranaka koje su godinama održavale bliske političke odnose, prije svega HDZ-a i SNSD-a.
Upravo zbog te političke bliskosti mnogi su počeli postavljati pitanje ne samo da li postoji volja za takav potez, nego i da li je on uopće pravno moguć.
Na prvi pogled, priča o pomilovanju djeluje kao još jedna u nizu političkih tema koje se u BiH otvaraju u vrijeme kada se donose važne odluke. Međutim, u ovom slučaju nije riječ samo o političkom dojmu, nego o vrlo preciznim pravnim pravilima. Procedura pomilovanja u Bosni i Hercegovini nije stvar slobodnog političkog dogovora, nego je vezana za Ustav, zakon, poslovnike i mišljenja nadležnih institucija.
To znači da se u ovom slučaju ne odlučuje samo o političkoj sudbini jednog čovjeka, nego i o tome koliko su institucije spremne ili nisu spremne da poštuju jasno propisane procedure.
Prema Zakonu o pomilovanju Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo BiH može dati pomilovanje osuđenim licima za sankcije koje je izrekao Sud BiH ili drugi sud u BiH kada je na njega preneseno vođenje postupka, zatim za sankcije koje nisu izrečene od strane suda u BiH, ali se izvršavaju u BiH, kao i za pravne posljedice osude. Na papiru, dakle, Predsjedništvo zaista ima određene nadležnosti u ovoj oblasti.
Ipak, ono ključno pitanje nije samo šta može odlučiti, nego na koji način može odlučiti.
Upravo tu nastaje pravna dilema koju su u javnosti otvorili brojni pravnici. Vehid Šehić, pravnik i bivši član CIK-a BiH, ističe da je, prema njegovom mišljenju, teško govoriti o mogućnosti pomilovanja u slučaju Milorada Dodika. On podsjeća da zakon o pomilovanju postoji, ali da to ne znači automatski da je svaki politički ili pravni scenario moguć.
Šehić naglašava da bi za takvu odluku morala postojati saglasnost sva tri člana Predsjedništva BiH, a ne preglasavanje.
Slično mišljenje iznosi i Nedim Ademović, stručnjak za ustavno pravo, koji objašnjava da je zakon donesen na osnovu Ustava BiH, ali da u njemu nije precizirano da li Predsjedništvo može odlučivati prostom većinom ili konsenzusom. Prema njegovom tumačenju, upravo je pravilnik o radu Predsjedništva taj koji uvodi princip konsenzusa. To znači da model 2:1, o kojem se u javnosti spekuliše, nema čvrsto uporište u važećem pravnom okviru.
Drugim riječima, ni politička većina ne bi automatski značila i pravnu valjanost odluke.
Zašto je važna uloga Suda BiH i Ministarstva pravde
Čak i kada bi se politički uslovi nekako pokušali zaobići, procedura pomilovanja ne završava se na nivou Predsjedništva. U ovom slučaju, prema riječima stručnjaka, prethodno je potrebno pribaviti mišljenje Suda BiH, kao i mišljenje Državnog ministarstva pravde. To je važan detalj jer Sud BiH, koji je već pravosnažno utvrdio krivicu Milorada Dodika, mora biti dio procesa koji prethodi svakoj odluci o pomilovanju.
U praksi, to dodatno komplikuje cijeli slučaj i čini ga pravno i institucionalno zahtjevnim.
Ademović upozorava da bi Ministarstvo pravde teško moglo dati pozitivan stav u ovakvom predmetu, upravo zato što se prvo mora konsultovati prvostepeni sud. Osim toga, ostaje otvoreno pitanje šta bi se tačno odnosilo na izvršenje presude, odnosno da li ono obuhvata i Dodikovu funkciju predsjednika SNSD-a, pored eventualnih drugih političkih i javnih funkcija.
Dok se to ne razjasni, tvrdi Ademović, predmet ne može proći ni kroz administrativni ni kroz pravni filter Ministarstva pravde. To pokazuje da se ne radi samo o tome da li je neko politički za ili protiv, nego da li je sistem spreman da dosljedno primijeni zakon.
Važno je naglasiti i širi institucionalni kontekst. U Bosni i Hercegovini, gdje su odnosi između političkih stranaka često opterećeni međusobnim blokadama, svaki slučaj koji uključuje visoke zvaničnike dobija dodatnu težinu. Zbog toga je pitanje pomilovanja Milorada Dodika postalo više od pravnog pitanja: ono je postalo test institucionalne dosljednosti. Ako bi pravni okvir bio tumačen selektivno, to bi otvorilo prostor za nove političke sporove i sumnje u ravnopravnost pred zakonom.
Politička pozadina i mogući efekti na buduće funkcije
Spekulacije o pomilovanju dodatno su pojačane činjenicom da su u političkom prostoru BiH odnosi između određenih stranaka često građeni na principu međusobne podrške i pragmatičnih dogovora. To je razlog zbog kojeg dio javnosti vjeruje da bi eventualni pokušaj rehabilitacije Dodika mogao biti dio šireg političkog aranžmana. Međutim, i u tom slučaju pravne prepreke ostaju iste. Politička bliskost ne može zamijeniti ustavne i zakonske procedure.
Dodatnu složenost unosi i činjenica da pravosnažna osuđujuća presuda može imati dalekosežne posljedice po političku budućnost jednog zvaničnika. Prema Izbornom zakonu BiH i Ustavu Republike Srpske, osobi koja je osuđena na kaznu zatvora od šest mjeseci ili više, ili kojoj je izrečena zabrana obavljanja funkcije, prestaje pravo na kandidovanje.
To znači da pitanje pomilovanja nije samo simboličko, već može direktno uticati na to da li će osoba uopće moći učestvovati u budućim izbornim procesima ili obavljati određene javne funkcije.
U tom smislu, priča o Miloradu Dodiku nije samo priča o jednoj presudi, nego i o tome kako se u Bosni i Hercegovini prelamaju pravo, politika i institucije. Svaki pokušaj da se pravosnažne posljedice ublaže putem pomilovanja otvara nova pitanja: ko odlučuje, po kojem osnovu, uz čije mišljenje i s kojim posljedicama za pravni poredak.
To su pitanja na koja javnost s pravom traži odgovore, jer od njih zavisi povjerenje u sistem.
Za sada, prema riječima pravnih stručnjaka, ključna poruka ostaje ista: bez jednoglasne odluke i bez poštivanja svih propisanih procedura, pomilovanje Milorada Dodika djeluje pravno neizvodivo. Sve ostalo ostaje u domenu političkih nagađanja, dok će konačnu riječ, ukoliko do nje dođe, morati dati institucije koje su obavezane ustavom i zakonom, a ne političkim simpatijama ili stranačkim savezništvima.
