Stav NSRS o presudi Miloradu Dodiku: Održavanje prava na izražavanje
Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS), Nenad Stevandić, nedavno je izjavio da NSRS nema pravne instrumente za poništavanje presude Suda Bosne i Hercegovine koja je izrečena Miloradu Dodiku. Ova presuda zabranjuje Dodiku obavljanje javnih funkcija zbog njegovih postupaka koji su ocijenjeni kao neusklađeni sa zakonom. U ovom kontekstu, Stevandić je naglasio važnost slobode izražavanja građana i institucija, koji imaju neotuđivo pravo da izraze svoje stavove o presudama, čak i kada institucije nemaju mogućnost da reaguju pravnim sredstvima.
Kontekst i razlozi za šutnju
Stevandić je naveo da je njegov odmor od dvije dana bio usmjeren ka razmišljanju o načinu odgovora na stavove Evropske unije, koja je jasno naglasila obavezu poštovanja sudskih odluka. Ovaj pristup ukazuje na kompleksnost odnosa između pravosudnih odluka i političkih reakcija unutar entiteta. Stevandić smatra da je presuda donesena pod direktnim utjecajem visokog predstavnika, što on doživljava kao nelegitimno i bez ustavnog osnova, te stoga smatra da je pravna argumentacija presude osporena.
Ovaj kontekst stvara dodatne tenzije unutar političkog okruženja Republike Srpske, gdje se često čini da su odnosi između domaćih institucija i međunarodnih tijela napeti. Naime, Stevandić se suočava sa izazovima usklađivanja stavova entitetskih vlasti sa zahtjevima međunarodnih organizacija, koje često naglašavaju poštovanje vladavine prava. Ukoliko ne dođe do usklađivanja, može doći do dodatne polarizacije u društvu, a time i do gubitka povjerenja građana u institucije.
Nedostatak mogućnosti reakcije institucija
U svom izlaganju, Stevandić je jasno istakao da NSRS nema pravne mehanizme da poništi presudu Dodiku. Ovo ograničenje ukazuje na pravosudni sistem koji je postavljen da funkcioniše unutar okvira zakona, ali istovremeno stvara prostor za političke reakcije i kritike. Stevandić je naglasio da entitetske institucije imaju obavezu da izraze svoje neslaganje sa takvim presudama i da tako održe demokratski dijalog unutar društva.
Ovo nedostatak mehanizama ne predstavlja samo pravni problem, već i izazov za legitimitet institucija. Kada institucije ne mogu pravno reagovati, one mogu pasti u zamku političke irelevantnosti, a to može dovesti do frustracija među građanima. Takva situacija može stvoriti percepciju da institucije ne zastupaju interese naroda, već su podložne vanjskim utjecajima. Stevandić smatra da je ovaj aspekt posebno važan za održavanje stabilnosti i povjerenja u institucije.
Sloboda izražavanja kao temelj demokratije
Prema riječima Stevandića, stav javnosti i entitetskih institucija nije samo inertna reakcija, već predstavlja moralni, historijski i etički sud. Ovaj glas građana pomaže u oblikovanju legitimnosti i pravednosti sudskih odluka, čak i ukoliko one ne mogu biti promijenjene. Sloboda izražavanja je jedan od stubova demokratije, a pravo na javno mišljenje je ključno za bilo kakvu društvenu promjenu.
Ovaj aspekt slobode izražavanja može se posmatrati i kroz prizmu iskustava drugih zemalja koje su prošle kroz slične političke turbulencije. Na primjer, u postkomunističkim zemljama, javna kritika vlasti često je bila prvi korak ka demokratizaciji i reformama. Kada se potiskuje glas naroda, često dolazi do eskalacije sukoba i otežava se proces izgradnje povjerenja između građana i vlasti. U tom smislu, Stevandićeva izjava može se shvatiti kao poziv na jačanje demokratije u Republici Srpskoj.
Kritika visokog predstavnika i zakonodavni okvir
Stevandić se nije libio kritikovati zakon koji je nametnuo trenutni visoki predstavnik Christian Schmidt, nazvavši ga “okupacionim zakonom”. Ova izjava ukazuje na duboku nepovjerenje koje određeni politički akteri imaju prema međunarodnim institucijama i njihovim odlukama. Stevandić je istakao da takvi zakoni neće biti priznati kao validni unutar entiteta, a njegovo mišljenje je da bi zakonodavna vlast trebala biti kolektivna i zasnovana na volji naroda, a ne na odlukama pojedinca.
Ovo pitanje nije samo pravno, već i političko, jer se odnosi na suverenitet entiteta u okviru Bosne i Hercegovine. Kritičari visokih predstavnika često ističu da njihovo djelovanje može biti percipirano kao miješanje u unutrašnje poslove zemlje. U tom smislu, Stevandićeva kritika može se shvatiti kao izazov za međunarodnu zajednicu da preispita svoj pristup upravljanju krizama u BiH, te da pronađe ravnotežu između podrške demokratskim procesima i očuvanja suvereniteta lokalnih vlasti.
Poruka za međunarodnu zajednicu
Na kraju, Stevandić je apelovao na Delegaciju EU u Bosni i Hercegovini da podrži pravo građana na izražavanje i dijalog. U njegovom viđenju, transparentna kritika presuda i odluka je sastavni dio demokratskog procesa i ne smije biti potiskivana. Iako NSRS ne može pravno poništiti presudu, ona ima pravo da izrazi svoj stav, a građani Republike Srpske imaju moralno-pravni legitimitet da ocjenjuju presude kroz javnu debatu.
U ovom kontekstu, sloboda izražavanja i javno mišljenje se ne bi trebali posmatrati kao slabosti, već kao ključni elementi demokratije koji omogućavaju otvoren dijalog i transparentno djelovanje unutar društva. Samo kroz takve procese pravni i institucionalni okvir može ostati zaštićen i održiv. Zbog toga je važno da se stvori prostor za dijalog između institucija i građana, kako bi se izgradilo povjerenje i osiguralo da se glasovi svih građana čuju.
