Pitanje:
Es-selamu alejkum! Čitao sam mnoge knjige koje opisuju istinite doživljaje ljudi na samrti. Na primjer, tokom pokušaja ubistva, osoba osjeti kako joj duša izlazi iz tijela, lebdi iznad mjesta nesreće i vidi svoje tijelo kako leži na zemlji. Onda vidi svjetlost i raj u kojem je čekaju preminuli bližnji, poput majke ili sestre, koji joj govore da još nije vrijeme za odlazak i da se mora vratiti. Nakon toga, osoba se vraća u tijelo i osjeća bol.
Kakav je islamski stav o ovim iskustvima, s obzirom na to da se ne radi o muslimanima nego o ljudima drugih vjera? Da li ih Allah ostavlja u zabludi ili je to neka vrsta kome koju proživljavaju svojim podsvjesnim željama da odu u raj? Unaprijed hvala!
Odgovor:
Iskustva bliske smrti prenesena su u mnogim pričama, kako od muslimana tako i od nemuslimana, te ih je teško negirati. Stanje kliničke smrti pokazuje da, iako se biološki procesi u tijelu zaustavljaju, odvija se jedan metafizički proces čiju suštinu poznaje samo Stvoritelj čovjeka. Poznato nam je da su smrt i san “dva brata” i da duša djelimično izlazi iz tijela tokom sna.
Dok osoba spava, ona živi u drugom svijetu, komunicira, djeluje, trči, bori se, iako za one koji je promatraju izgleda kao da je u polusnu. Biološki procesi u tijelu također se djelomično zaustavljaju tokom sna. Stoga, stanje kliničke smrti možemo promatrati kroz isti okvir. Ako je klinička smrt bliska stanju sna, u kojem su moguće stvari koje nisu na javi, onda možemo razumjeti iskustva koja ljudi, bilo muslimani ili nemuslimani, prenose iz tih stanja.
Također, treba imati na umu da mnogi ljudi koji dožive kliničku smrt ne sjećaju se ničega, slično kao i u slučaju sa snom. Neki prenose ružne utiske i prizore iz tih stanja. Ovi primjeri nam dodatno potvrđuju da je klinička smrt veoma slična snu.
Ne bi trebali biti zbunjeni činjenicom da nevjernici dožive lijepa stanja tokom kliničke smrti. I oni mogu imati lijepe i istinite snove, kao što su to doživjeli Jusuf, a.s., i njegovi drugovi iz tamnice.
Lijepi prizori koje vide nevjernici tokom kliničke smrti mogu biti iskušenje i argument protiv njih. To bi ih trebalo potaknuti da razmisle, ulože trud i prihvate istinsku vjeru islam, koja jedina nudi adekvatan odgovor na ovakve i slične pojave.
Iskustva bliske smrti, bez obzira na religijsku pripadnost, mogu se razumjeti kroz islamsku perspektivu koja ističe povezanost sna i smrti. Ova iskustva ne treba gledati isključivo kao zabludu ili iluziju, već kao moguće poticaje za duhovno preispitivanje i traženje istinske vjere.
