Gradonačelnik Banje Luke, Draško Stanivuković, donio je radikalnu odluku da zatvori parking uz zgradu Vlade Republike Srpske i isključi javnu rasvjetu oko Palate RS-a, koja je ujedno i sjedište entitetskog predsjednika. Ove mjere, koje su odmah privukle pažnju javnosti, dolaze kao odgovor na predloženi Zakon o budžetskom sistemu Republike Srpske, prema kojem bi Banja Luka izgubila određena sredstva od PDV-a, koja su dosad bila usmjerena u grad. Ova sredstva sada bi, prema novom zakonu, bila preusmjerena na nerazvijene opštine u entitetu, što je izazvalo nezadovoljstvo gradonačelnika i njegovih pristalica.
U svom obraćanju javnosti, Stanivuković je naglasio da je cilj ovih mjera jasno izražen: osigurati bolju budućnost za grad Banjaluku i zaštiti sredstva koja su nužna za njegov razvoj. Prema njegovim riječima, sve saobraćajnice koje vode prema Vladinoj zgradi bit će pretvorene u pješačke zone, čime se šalje simbolična poruka da oni koji donose odluke koje štete Banjoj Luci, sada moraju proći kroz posljedice svog djelovanja. Ovaj potez je, kako je istakao, odgovor na ono što on vidi kao nepravedan zakon koji smanjuje prihode grada i naštetuje interesima njegovih građana.
Slične mjere koje je Stanivuković najavio odnose se i na komunalne usluge. Započeto je isključenje vode i grijanja u svim republikim institucijama koje imaju neizmirena dugovanja, a među njima je i sama Palata predsjednika, koja je ostala bez vode. Ovo, prema riječima gradonačelnika, nije rezultat njegovog hiranja, već odgovor na maćehinski odnos prema Banjaluci, gradu koji smatra krovom cijele Republike Srpske. Stanivuković jasno poručuje da će pooštravati mjere ukoliko se zakon ne povuče, te da neće stati dok ne postigne svoj cilj, a to je vraćanje poštovanja i pravičnog tretmana za Banjaluku i njene građane.
Ovaj potez nije samo politički, već i simbolički čin borbe protiv nejednakosti u raspodjeli budžetskih sredstava. Gradonačelnik se jasno protivi tome da se sredstva koja su zaslužena za razvoj Banje Luke, grada koji se smatra ekonomskom i kulturološkom prijestolnicom Republike Srpske, preusmjere na opštine koje nisu u mogućnosti da ih same osiguraju. Stanivuković je istakao da bi usvajanjem ovakvog zakona, grad koji već sada suočava s velikim problemima u obrazovanju, infrastrukturi i javnim uslugama, dodatno bio ugrožen.
Ove mjere, premda i kontroverzne, dobile su podršku određenih političkih krugova, ali i kritiku opozicije. Zatvaranje parkinga i isključenje javne rasvjete imaju jasnu simboliku, koja izaziva različite reakcije u javnosti. Iako su mnogi stanovnici Banje Luke pozitivno reagirali na Stanivukovićev pristup, smatrajući ga potrebnim odgovorom na nepravednu raspodjelu resursa, drugi se boje da bi ovakvi potezi mogli samo dodatno zakomplicirati političku situaciju i izazvati nove tenzije između entitetske vlasti i lokalne samouprave. Također, javnost se suočava s pitanjem do kojih granica će Stanivuković ići u svojoj borbi protiv zakona, te kako će dalji koraci uticati na funkcionisanje grada i na međusobne odnose u političkom okruženju Republike Srpske.
U zaključku, iako su ovi potezi izazvali različite reakcije u javnosti, Draško Stanivuković se jasno izjasnio da će nastaviti sa mjerama sve dok ne povuku zakon koji smanjuje sredstva Banja Luke. Njegov stav ostaje čvrst: borba za interese Banje Luke i njenih građana je prednost, a sve ostatno je sekundarno.
Ove mjere koje je uveo gradonačelnik Banje Luke, Draško Stanivuković, jasno pokazuju njegovu odlučnost da se bori za interese svog grada, ali i za poštovanje i ravnotežu u političkom životu Republike Srpske. Smatrajući da je neophodno reagirati na nepravednu raspodjelu budžetskih sredstava, Stanivuković se ne boji da poduzme radikalne korake kako bi ukazao na nejednakosti u sistemu. Ovaj pristup može biti viđen kao direktan izazov vlastima na entitetskom nivou, a pitanje je kako će se dalje razvijati politička situacija, pogotovo ako mjere postanu još strože. Banja Luka je, prema Stanivukoviću, grad koji zaslužuje podršku i razvoj, a ne smanjenje sredstava koja su nužna za njegov opstanak i napredak. Međutim, kako bi se osigurala održivost ovih mjera, potrebno je postaviti jasno pitanje – koliko daleko su spremni otići političari u suočavanju s problemima vezanim za distribuciju resursa i kako će građani reagirati na potencijalne ekonomske posljedice koje mogu nastati kao rezultat ovih poteza.
