Jedne prilike, učenici su došli kod Imama El-Gazalija sa pitanjem koje je mučilo njihova srca. “Učitelju,” reče najstariji među njima, “kako izgleda taj posljednji trenutak života? Šta nas čeka u sekeratil-mevtu?” Imam je duboko uzdahnuo, zatim počeo pripovijedati ono što je zapisano u njegovoj knjizi “Život Poslije Smrti”.
Posljednji pogled na dunjaluk “Zamislite,” započe Imam El-Gazali, “čovjeka koji polako osjeća kako mu snaga napušta tijelo. Prvo primjećuje kako mu prsti postaju hladni. Vid mu se muti, a glasovi njegove porodice oko njega postaju sve dalji. Ali tada, nešto čudno se dešava – počinje vidjeti ono što drugi ne vide…”
Susret sa nevidljivim U tom trenutku, priča Imam, dešava se nešto izvanredno. Zavjesa između ovog i onog svijeta počinje se polako podizati. Kao kada zora polako razbija tamu noći, tako i umirući počinje nazirati obrise meleka koji se približavaju. Neki dolaze sa osmijehom i radosnim vijestima, noseći miris dženneta…
Put duše “Ali znate li,” nastavio je Imam svojim učenicima, “da duša ne napušta tijelo odjednom? Ona se postepeno povlači, kao što se morski talasi povlače sa obale. Prvo napušta noge, zatim stomak, pa grudi, dok konačno ne dođe do grla. To je trenutak kada čovjek vidi svoju sudbinu…”
Radosne vijesti za vjernike Imam je tada nasmiješio i rekao: “Ali nemojte misliti da je ovo težak trenutak za sve. Za one koji su živjeli život u pokornosti Allahu dž.š., ovo je trenutak radosti! Meleki im dolaze sa selamom i radosnim vijestima. Njihove duše izlaze lahko, poput kapi vode sa lista…”
Pouka za život “I zato, dragi moji učenici,” završio je Imam El-Gazali svoju priču, “nemojte čekati taj trenutak da se pripremite. Svaki trenutak vašeg života je prilika. Svaki namaz koji klanjate, svako dobro djelo koje učinite, svaki zikr koji izgovorite – to je vaša priprema za susret sa Gospodarom.”
