“Rodbina. Šta je to danas rodbina? Ljudi koji se obilaze samo na svadbama i dženazama. Pojedini iz porodice kad neko uspije njihov u nečemu, oni ga ogovaraju, ismijavaju ili zavide. Pojedini okreću glave, a samo rijetki prilaze srčano čestitaju ili srčano utješe insana. Uspostavili smo internetske veze, ali pokidali rodbinske” piše Ne tuguj, Allah je s tobom
Rodbina danas, nažalost, sve češće postaje tek formalna veza koja se održava na svadbama, dženazama ili kroz površne poruke preko društvenih mreža. Umjesto da bude izvor podrške, ljubavi i zajedništva, često se pretvara u prostor ogovaranja, zavisti i udaljenosti.
Kada neko uspije, umjesto da bude ponos i inspiracija, pojedini članovi porodice ga ismijavaju ili omalovažavaju. Umjesto radosnih čestitki, dobijaju prešutne poglede i tiho nezadovoljstvo. U trenucima tuge, umjesto iskrenog zagrljaja i riječi utjehe, često nailazimo na hladnoću ili odsutnost.
Danas, više nego ikada, uspostavljamo veze putem interneta, ali pokidali smo one koje su najvažnije – rodbinske. Umjesto razgovora uz kahvu, tu su emotikoni; umjesto posjeta, „lajkovi.“
Ali, uvijek postoje oni rijetki – oni koji prilaze iskreno, srčano čestitaju, dijele našu radost i pružaju ruku utjehe u trenucima boli. Oni su podsjetnik na pravu vrijednost rodbinskih veza, na ono što bismo svi trebali težiti obnoviti.
Vrijeme je da se zapitamo: Šta mi činimo za svoju rodbinu? Jesmo li mi ti koji okrećemo glavu ili oni koji pružaju ruku?
