U posljednje vrijeme otkriveni su zanimljivi detalji koji bacaju novo svjetlo na aferu poznatu kao „Viaduct“, u kojoj Bosna i Hercegovina duguje više od 56 miliona eura odštete zbog izgubljenog arbitražnog spora. Trag ove kontroverzne situacije vodi do Slovenije, tačnije do biznismena Damjana Beliča, koji je nekada bio vlasnik kompanije povezane sa paraobavještajnim mrežama bliskim Miloradu Dodiku, lideru Republike Srpske. Ova priča otkriva složene veze između slovenačkih i bosanskohercegovačkih poslovnih i političkih struktura, te pruža uvid u način na koji je jedan projekat hidroelektrana dobio finansijsku podršku.
Od samog početka, projekt izgradnje hidroelektrana na rijeci Vrbas praćen je neuobičajenim događajima. Prvobitno, koncesija za ovaj projekt dodijeljena je 2003. godine kompaniji GP Građevinar iz Republike Srpske, koja je imala partnere iz Bosne i Italije. Ipak, problem je nastao kod obezbjeđivanja bankarske garancije, što je usporilo realizaciju projekta. Godinu dana kasnije, glavnu ulogu preuzima kompanija Viaduct, u vlasništvu Borisa Goljevščeka i Vladimira Zevnika, dvojice slovenskih biznismena povezanim sa brodarskom kompanijom Splošna plovba. Iako je Viaduct prije toga imao minimalne prihode, samo 1,8 miliona eura, odjednom je dobio koncesiju vrijedan 165 miliona eura.
Situacija dodatno komplikuje činjenica da je 2013. godine Elektroprivreda Republike Srpske dobila koncesiju za novu hidroelektranu u blizini lokacije na kojoj je Viaduct planirao gradnju. Ova odluka, donijeta u vrijeme vladavine Željke Cvijanović i Milorada Dodika, bila je glavni povod za pokretanje pravnog spora između Viaducta i Bosne i Hercegovine. Spor je rezultirao obavezom BiH da isplati milionsku odštetu kompaniji Viaduct.
U ovoj priči, ključnu ulogu ima Damjan Belič, slovenački advokat i stečajni upravnik, koji je u prošlosti bio na čelu nadzornog odbora Slovenskog državnog holdinga. Belič je, iako ne otkriva detalje svojih poslovnih aktivnosti, navodno pomagao Viaductu u pravnim nastojanjima da ostvare svoje potraživanje prema Bosni i Hercegovini. Prema saznanjima, prisustvovao je važnim sastancima u Sloveniji i BiH, često bez prisustva Borisa Goljevščeka, što ukazuje na njegovu aktivnu ulogu u ovom slučaju.
Interesantno je da je Belič ranije bio vlasnik sigurnosne firme Centurion iz Bijeljine, koja je imala bliske veze sa paraobavještajnom mrežom Milorada Dodika. Kada je Dodik 2006. godine ponovo došao na vlast, Belič je preko svoje kompanije VK Holding preuzeo Centurion. Tri godine kasnije, ova firma je postala predmet međunarodne istrage, zbog kršenja Dejtonskog sporazuma. Strane obavještajne službe otkrile su da je Centurion bio uključen u ilegalno prisluškivanje i praćenje međunarodnih zvaničnika u Bosni i Hercegovini. Ova veza između Beliča i paraobavještajnih aktivnosti Dodikovog kruga dodatno komplikuje sliku o njegovoj ulozi u regionu.
Pored toga, Centurion je bio povezan sa sigurnosnom firmom Alpha Security, koja je zapošljavala bivše pripadnike vojne jedinice Drinski vukovi, poznate po učešću u ratu i ratnim zločinima. Manjinski suvlasnik Centuriona bio je i Niko Sjerić, bivši oficir Vojske Republike Srpske i sada potpredsjednik gradskog odbora Dodikove stranke u Bijeljini. Ovakve veze potvrđuju duboku povezanost između Beliča, njegove kompanije i političko-sigurnosnog aparata u RS-u.
Samo pola godine nakon što je izgubio dozvolu za nove poslove, Belič je prodao Centurion firmi Sector Security, koju je vodio pokojni biznismen Rade Krunić, ubijen 2019. godine u zasjedi. Do danas ostaje nejasno zašto je Belič postao vlasnik ove kompanije i kakve još veze ima sa Republikom Srpskom.
Na kraju, vlasnik Viaducta, Boris Goljevšček, nije želio da komentariše uloge Beliča u proteklim godinama, niti je odgovarao na pitanja o sastancima ili poslovnim aktivnostima. Ova ćutanja dodatno otvaraju pitanja o pozadini i pravoj prirodi poslovnih veza koje stoje iza afere Viaduct.
Da rezimiramo:
-
Viaduct je dobio milionski posao uprkos nedostatku prethodnog iskustva,
-
pravni sporovi su rezultirali ogromnim odštetama za BiH,
-
Damjan Belič je povezan sa paraobavještajnim mrežama i sigurnosnim firmama u RS,
-
veza sa Miloradom Dodikom i njegovim krugom je ključna za razumijevanje cijele afere,
-
netransparentnost i neodgovaranje ključnih aktera izazivaju dodatne sumnje i zabrinutost.
Ova afera nije samo primjer složenih političko-poslovnih mreža u regionu, već i ilustracija kako su pravna i finansijska pitanja uveliko isprepletena sa političkim interesima, ostavljajući pitanje pravde i transparentnosti na margini. Slučaj Viaduct pokazuje koliko je važna pažljiva analiza i istraga u razotkrivanju stvarnih veza koje utiču na sudbinu javnih projekata i finansijskih obaveza država.