Onog jutra kad je Emina ušla u sobu da provjeri kako je mama, i vidjela mamu kako leži nepomična i shvatila da je preselila, to je bio momenat od kada više naši životi-životi njene djece više nikad nisu bili isti. Kad su joj provjerile mobitel, zadnje na ekranu što je bilo je slika na kojoj su njene tri kćerke. To bi zadnje što je gledala svojim očima. Znam da su joj briga, ali znam koliko je bila sretna što ih je imala. Njena krila (moje sestre) su je zagrlile tog jutra, jako, onako kako će je grliti i u Džennetu! Onako kako se samo majka grli!
A kad su je okupali i umotali, došao sam i priliku da budem dvije minute sa njom, sam… Ljubio sam joj ruke kroz čefin, ruke kojim me milovala, češkila, kao dijete koliko puta okupala i tako nježno hranila. Neće biti zaboravljena najdivnija mamica moja, neće u dovama nedostajati! Ni u dovama evlada ni u dovama svojih unuka, i njihove djece.
Sliku pogledajte vi koji majku imate živu, a ne poštujete ih, ne ljubite ih, ne grlite ih. Neka znate da se bliži momenat negutljive gorčine, a mislite da ima vremena. A kasnije, kasno je. Ne stidite se grliti ih i ljubiti, ne stidite se toga nikad!
