Slaven Kovačević, poznat kao savjetnik Željka Komšića i apelant pred Europskim sudom za ljudska prava, nedavno je bio gost u emisiji Centralni dnevnik sa Senadom Hadžifejzovićem na FACE TV-u. U razgovoru je iznio svoje viđenje trenutne političke situacije u Bosni i Hercegovini, posebno u vezi sa strankama koje čine tzv. Trojku, ali i o mogućim političkim savjezima i blokadama koje bi mogle uslijediti u budućnosti.
Na pitanje o mogućem ulasku DF-a u nove političke kombinacije, Kovačević je bio oprezan. Prema njegovim riječima, postoji mogućnost da se Trojka raspadne, a da SDP i SDA formiraju koaliciju sa SNSD-om, dok bi NiP i Naša stranka bili izbačeni iz vlasti. Kovačević smatra da bi takav razvoj događaja mogao donijeti značajne političke promjene, ali i ističe da trenutno nije jasno hoće li se takav scenarij dogoditi, s obzirom na složenost situacije. Osim toga, Kovačević smatra da bi bilo “suludo” da bilo koja stranka sada pokušava popraviti greške Trojke, jer bi to moglo dovesti do gubitka vlasti na sljedećim izborima. Po njegovom mišljenju, u narednom periodu možemo očekivati blokade koje će trajati sve dok neka strana ne popusti.
Tijekom intervjua, Kovačević se također osvrnuo na prijetnje smrću koje je primio, povezane s njegovom političkom funkcijom i aktivnostima. Prijeteći video u kojem su mu upućene prijetnje smrću, Kovačević je prijavio policiji. On je izjavio da nije siguran je li prijetnja bila zbog njegove nominacije ili zbog drugih predmeta koje vodi, no svakako su to ozbiljna upozorenja koja su dodatno podigla političku napetost.
Govoreći o Domu naroda, Kovačević je iznio važnu političku analizu. SNSD, prema njegovim riječima, drži kvorum u ovom tijelu, zahvaljujući tri delegata koje imaju. To im daje značajnu političku moć, te ako delegati SNSD-a ne dođu na sjednicu, tada se ne može postići nikakav dogovor. Kovačević je također komentirao ulogu Konakovića, ističući da razlog za smjenu ovog političara ne bi trebao biti 9. januar, jer bi to moglo dovesti do daljnje polarizacije političke situacije.
Tijekom intervjua, Kovačević je dotakao i američku politiku i njen utjecaj na BiH, komentirajući novog američkog predsjednika Donalda Trumpa. Kovačević je napomenuo da je Dejtonski sporazum “američko dijete”, te da bi za promjene u BiH bilo potrebno transformirati postojeći politički okvir. On smatra da Amerika mora poduzeti brže i odlučnije korake kako bi se osigurala stabilnost u BiH, a posebno u kontekstu smanjenja utjecaja Rusije u regiji. Dodao je i da će novoimenovani ambasador SAD-a igrati ključnu ulogu u formiranju novog političkog kursa u BiH.
Osim toga, Kovačević je govorio o ulozi visokog predstavnika, Christiana Schmidta, koji, prema njegovim riječima, ne uživa podršku u BiH, osim od Sjedinjenih Američkih Država. Schmidt će, smatra Kovačević, morati donijeti važnu odluku hoće li djelovati samostalno ili se smiriti i pratiti razvoj situacije. Prema njegovim riječima, neizvjesnost u vezi s funkcijom visokog predstavnika samo će dodatno pogoršati političku situaciju, jer njegovu vlastitu poziciju podržava samo dio međunarodne zajednice.
U zaključku, Kovačević smatra da će politička situacija u BiH ostati neizvjesna, s mogućnošću da Trojka doživi raspad i da blokade postanu svakodnevna praksa dok se ne pronađe rješenje koje bi zadovoljilo sve strane. S obzirom na sve navedene političke čimbenike, Kovačević predviđa turbulentan period za BiH, koji će zahtijevati puno strpljenja i političke mudrosti od svih uključenih aktera.
Kako bi se prevazišle ove političke barijere i postigla stabilnost u BiH, Kovačević je naglasio potrebu za novim političkim pristupom koji bi omogućio balans između različitih entiteta i stranačkih interesa. Naglasio je da će biti ključna uloga međunarodne zajednice, ali da istovremeno domaći političari moraju preuzeti odgovornost za pronalaženje unutarnjih rješenja. Prema njegovim riječima, izbori 2026. godine mogli bi donijeti temeljite promjene ako trenutni politički lideri nastave svojim putem, a nova politička kombinatorika neće samo zavisiti od postojećih stranaka, nego će biti nužno ući u šire političke dogovore kako bi se osigurala dugoročna stabilnost i održivost političkog sistema.
