Poruka na muralu u Istočnom Sarajevu otvorila novu političku raspravu i podigla tenzije
U Istočnom Sarajevu posljednjih dana pažnju javnosti privukao je incident koji je izazvao niz reakcija političkih aktera, policije i građana. Na muralu zastave Republike Srpske ispisana je poruka koja je, prema ocjenama zvaničnika, uznemirila dio stanovništva i otvorila pitanje odgovornosti, sigurnosti i međunacionalnih odnosa u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
Ovaj događaj, iako naizgled lokalnog karaktera, brzo je prerastao u širu političku temu zbog načina na koji su ga pojedini zvaničnici interpretirali i zbog poruka koje su uslijedile nakon toga.
Na incident je reagovao načelnik Istočnog Novog Sarajeva Jovan Katić, koji je za RTRS istakao da je, kako je naveo, “svakog čovjeka u Istočnom Sarajevu zgrozila poruka” ispisana na muralu. Katić je poruku predstavio kao direktnu provokaciju i dio šireg obrasca, tvrdeći da takve poruke, prema njegovom mišljenju, dolaze iz Sarajeva i Federacije BiH te da predstavljaju “lažne narative” koji moraju naići na najoštriju osudu.
Njegov nastup odmah je izazvao nove reakcije, jer je otvorio pitanje da li se radi o odgovornom javnom istupu ili o unaprijed formiranom političkom zaključku bez utvrđenih činjenica.
Katić je poručio da neće dopustiti da, kako je rekao, “lažni narativi i mržnja prođu bez reakcije”. U istom obraćanju pozvao je policiju da pronađe počinioca ili više njih, te apelovao na Sud i Tužilaštvo da cijeli slučaj bude kvalifikovan kao raspirivanje nacionalne mržnje.
Takvi zahtjevi nisu neuobičajeni kada je riječ o incidentima koji imaju potencijal da naruše javni red ili međunacionalne odnose, ali problem nastaje kada politički predstavnik prije završetka istrage javno sugeriše i motive i krivce. Upravo zbog toga dio javnosti smatra da je ovakav nastup trebalo biti oprezniji i institucionalno odmjereniji.
Posebno je sporno to što je Katić, prije nego što su policija i pravosudne institucije završile provjere, već praktično usmjerio pažnju na određenu grupu građana i iz političkog Sarajeva izveo zaključak o porijeklu poruke. Takav pristup, kako upozoravaju kritičari, može dodatno produbiti nepovjerenje između zajednica i stvoriti atmosferu kolektivne krivice.
U društvu koje je i dalje osjetljivo na etnička i politička prelamanja, svako javno etiketiranje bez dokaza nosi rizik da se jedan incident pretvori u širi sukob narativa, umjesto da bude tretiran kao predmet istrage.
Upravо zbog toga je važan i pravni aspekt cijelog slučaja. Ako je poruka na muralu zaista sadržavala elemente govora mržnje ili poziva na nacionalnu netrpeljivost, nadležni organi imaju obavezu da djeluju brzo i efikasno. Međutim, jednako je važno da se istraga vodi na osnovu materijalnih dokaza, a ne političkih pretpostavki.
Tužilaštvo BiH, kao i lokalni pravosudni organi, imaju zadatak da utvrde ko je poruku ispisao, s kojim motivom i da li postoji osnov za krivično gonjenje. Tek tada se može govoriti o pravnoj kvalifikaciji događaja, a ne samo o političkom tumačenju.
Incident je dodatno dobio na težini jer se odvija u osjetljivom političkom trenutku, kada su odnosi između različitih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini često opterećeni međusobnim optužbama i nepovjerenjem. Poruke ispisane u javnom prostoru, posebno na simbolima poput zastava, murala ili spomen-obilježja, nerijetko imaju daleko veći učinak od samog grafita.
One postaju simbolički činovi koji se tumače kao poruka cijeloj zajednici, zbog čega i lokalne vlasti, ali i državni organi, moraju reagovati smireno i institucionalno. U suprotnom, incidenti poput ovog lako postaju gorivo za nove političke sukobe.
Treba podsjetiti da su slične situacije ranije u Bosni i Hercegovini izazivale burne reakcije zbog toga što se javni prostor koristi za slanje poruka koje mnogi građani doživljavaju kao prijetnju ili uvredu. U takvom okruženju, ključnu ulogu imaju policija, tužilaštvo i lokalne vlasti koje moraju pokazati da su jednako osjetljive na svaki oblik govora mržnje, bez obzira na to na koga je usmjeren.
Dosljedna primjena zakona jedini je način da se spriječi širenje uvjerenja da su pojedine zajednice zaštićene, a druge izložene, ili da se političke poruke tretiraju selektivno.
S druge strane, sama reakcija javnih zvaničnika ima ogromnu težinu. Kada načelnik jednog grada pred kamerama govori o “lažnim narativima” i unaprijed upire prstom prema drugoj sredini, takva izjava ne ostaje samo na nivou komentara o jednom grafitu. Ona dobija širi politički smisao i može dodatno zategnuti odnose između građana Sarajeva, Istočnog Sarajeva i šireg prostora Federacije i Republike Srpske.
Upravo zato se od izabranih predstavnika očekuje da paze na ton, rječnik i poruke koje šalju, jer njihove riječi često imaju veći uticaj od samog incidenta na koji reaguju.
U ovom slučaju ostaje otvoreno pitanje hoće li nadležni organi po službenoj dužnosti reagovati i ispitati i poruku i javne izjave koje su uslijedile nakon nje. Ako se utvrdi da je grafit zaista sadržavao elemente podstreka na nacionalnu mržnju, biće važno da slučaj dobije pravni epilog. Ako pak istraga pokaže drugačije okolnosti, tada će i javni istupi koji su unaprijed optuživali čitave zajednice morati biti predmet političke i društvene kritike.
U svakom slučaju, ovaj događaj još jednom pokazuje koliko je u Bosni i Hercegovini krhka ravnoteža između slobode izražavanja, političke odgovornosti i potrebe za zaštitom javnog reda i međunacionalnog povjerenja.
Za sada, građanima ostaje da prate razvoj istrage i reakcije institucija, dok se od političkih aktera očekuje da se suzdrže od daljeg raspirivanja tenzija. Umjesto brzih optužbi i generalizacija, društvu su potrebni smirenost, činjenice i dosljedno poštovanje zakona. Samo tako se može spriječiti da jedan ispisani natpis na zidu preraste u novu političku krizu koja će dodatno opteretiti ionako osjetljive odnose u zemlji.
