Trinaest godina od najvećeg dana bosanskohercegovačkog fudbala: Kaunas i istorijski put Zmajeva na Svjetsko prvenstvo
Petnaesti oktobar 2013. godine ostao je upisan kao jedan od najvažnijih datuma u historiji sporta u Bosni i Hercegovini. Tog dana je fudbalska reprezentacija BiH, prvi put od osnivanja, izborila plasman na Svjetsko prvenstvo. U utakmici protiv Litvanije u Kaunasu, izabranici Safeta Sušića ostvarili su pobjedu rezultatom 1:0 i time osigurali direktan odlazak na Mundijal u Brazilu.
Bio je to trenutak koji je prevazišao sport i postao dio kolektivnog identiteta jedne generacije navijača.
Utakmica u Litvaniji nije bila samo još jedan kvalifikacioni susret, nego kruna višegodišnjeg rada, nade i istrajnosti. Bosna i Hercegovina je kroz kvalifikacije gradila reputaciju tima koji može pobjeđivati i protiv tradicionalno jačih protivnika, ali i protiv ekipa koje su znale koristiti svaku grešku. Upravo zato je susret u Kaunasu imao ogroman psihološki naboj.
Navijači su danima pratili kalkulacije, računali bodove i maštali o trenutku kada će se san konačno pretvoriti u stvarnost.
Presudan momenat desio se u 68. minuti. Edin Džeko, tada već zaštitni znak reprezentacije i lider napada, probio je lijevu stranu i ubacio loptu pred gol. Na pravom mjestu našao se Vedad Ibišević, čovjek čije ime je već bilo zlatnim slovima upisano u bh. fudbalsku historiju. Njegov pogodak nije značio samo vodstvo na semaforu, nego i eruptivnu eksploziju emocija širom Bosne i Hercegovine i dijaspore.
Taj gol je postao simbol jednog vremena, dokaz da i mala fudbalska nacija može dosegnuti najveću scenu.
Ono što je ovu generaciju činilo posebnom bila je ravnoteža između iskustva i kvaliteta. Na golu je stajao Asmir Begović, u odbrani Emir Spahić, Ermin Bičakčić i Avdija Vršajević, u vezi su dirigentsku palicu držali Miralem Pjanić, Haris Medunjanin, Sejad Salihović, Senad Lulić i Zvjezdan Misimović, dok su u vrhu napada prijetili Vedad Ibišević i Edin Džeko.
Takav sastav nije bio slučajan skup talenata, nego ekipa koja je imala jasnu hijerarhiju, prepoznatljiv stil i ogromnu vjeru u zajednički cilj. Sa klupe je priliku dobio i Adnan Zahirović, što govori o širini kadra i važnosti svakog igrača u tom kvalifikacionom pohodu.
BiH je kvalifikacije završila sa osam pobjeda, jednim remijem i jednim porazom, što dovoljno govori o snazi tog puta. Zmajevi su dva puta savladali Litvaniju, Latviju i Lihtenštajn, pobijedili Grčku i Slovačku, a jedini remi zabilježili su protiv Grčke u meču bez golova. Poraz od Slovačke ostao je tek mali podsjetnik da nijedan kvalifikacioni ciklus nije savršen, ali ukupni utisak bio je impresivan.
U toj kampanji reprezentacija je pokazala mentalnu stabilnost, taktičku zrelost i sposobnost da pod pritiskom igra najbolje kada je najpotrebnije.
Plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu bio je mnogo više od sportskog uspjeha. Za zemlju koja je prošla kroz teške historijske i društvene periode, taj rezultat je predstavljao trenutak zajedništva. Ljudi su slavili na ulicama Sarajeva, Mostara, Tuzle, Zenice, Bihaća i brojnih drugih gradova, a euforija se prelila i u dijasporu, gdje su bh. navijači slavili kao da se radi o porodičnoj pobjedi.
Fudbal je na kratko ujedinio generacije, religije, regije i različite životne priče u jednu zajedničku emociju.
Posebnu težinu ovom datumu daje i činjenica da je to bio prvi plasman na veliko takmičenje u historiji reprezentacije. Godinama prije toga BiH je znala ostati kratka u odlučujućim trenucima, često zbog nesreće, ali i zbog nedostatka iskustva i širine. Zato je odlazak u Brazil bio dokaz da se kontinuitet, rad i strpljenje ipak isplate. Selekcija Safeta Sušića nije samo pobijedila Litvaniju; ona je promijenila način na koji je bh.
javnost gledala vlastiti fudbal.
U kontekstu današnjeg bh. fudbala, taj uspjeh i dalje služi kao referentna tačka. Kada se govori o vrijednosti igrača, o novim talentima i o potencijalnim transferima, uvijek se vraća uspomena na generaciju koja je pokazala da BiH može imati igrače svjetskog nivoa. Zato i vijesti o savremenim fudbalerima, poput mladih talenata i povratnika u velike lige, dobivaju dodatnu težinu kada se uporede s naslijeđem Zmajeva iz 2013. godine.
Taj period je postavio standard i stvorio očekivanja koja i danas oblikuju bh. fudbalsku priču.
Šta je značio Kaunas za bh. sportsku historiju
Za sportsku historiju Bosne i Hercegovine, Kaunas nije samo grad u kojem je izboren plasman na Mundijal. To je mjesto gdje je jedna reprezentacija dokazala da može biti više od simpatičnog autsajdera. To je bio trenutak međunarodne potvrde, jer je BiH izašla iz okvira regionalnih ambicija i postala učesnik najveće fudbalske smotre na planeti.
U vremenu kada se uspjesi često brzo zaboravljaju, ova utakmica ostala je trajni podsjetnik da se vrhunski rezultati grade godinama, a slave u nekoliko nezaboravnih minuta.
Danas, trinaest godina kasnije, taj pogodak Ibiševića i asistencija Džeke i dalje se prepričavaju s istim žarom. Navijači se sjećaju svakog detalja: napetosti prije početka, čekanja na prvi gol, eksplozije emocija nakon pogotka i osjećaja olakšanja koji je uslijedio. Taj dan nije bio samo sportska pobjeda, već i dokaz da jedan narod može pronaći zajedničku radost u uspjehu svojih sportista. Upravo zbog toga 15. oktobar 2013.
ostaje datum koji se ne zaboravlja, nego prenosi kao dio savremenog identiteta Bosne i Hercegovine.
