Pitanje:
Esselamu alejkum we rahmetullahi. Kakve obaveze ima žena prema roditeljima svog muža prema šerijatskim propisima? Da li je dužna da im služi, ugađa im i živi s njima? Trenutno živim s mužem u inostranstvu, a ljeti boravimo kod njegovih roditelja. Često se tada sukobljavamo jer on očekuje da im ugađam i da oni donose odluke. Također, kada smo kod njih, ne možemo u potpunosti prakticirati vjerske propise zbog miješanja muškaraca i žena, rukovanja i sličnog. Zbog toga se osjećam nelagodno i nemam slobodu ni mir s mužem. Ako bi moj muž u budućnosti tražio da živimo s njima, ne znam kako postupiti. Da li mi je dozvoljeno moliti Allaha da živimo samostalno kako bismo imali mir i mogli u potpunosti prakticirati propise? Neka vas Uzvišeni Allah nagradi što nam pružate priliku da postavljamo pitanja.
Odgovor:
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuh. Zahvala pripada Allahu, neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i ashabe.
Sa šerijatske strane, žena nije obavezna da služi roditelje svog muža, tj. to joj nije vadžib (obaveza) i ako to ne učini, neće biti griješna. Ipak, nije lijepo prema mužu da njegovi roditelji budu prisutni u kući, a da njegova supruga ne pokaže prema njima poštovanje i ne pruži pomoć, poput spremanja hrane ili pranja veša. Dakle, iako nije obavezna, ako to učini iz svoje volje, dobit će nagradu od Allaha, inšaAllah. Nečinjenje dobročinstva prema roditeljima muža ne smatra se grijehom, ali nije od lijepog ponašanja prema mužu.
Obaveza je djece, sinova i kćeri, da služe svoje roditelje, i šerijatski tekstovi koji naređuju činjenje dobročinstva prema roditeljima odnose se na njih. Muž može tražiti od svoje supruge da služi njegove roditelje, pa čak i da se oženi s tom namjerom. U vjerodostojnom hadisu od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je on oženio puštenicu, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je upitao zašto nije oženio djevicu. Džabir je odgovorio da mu je otac poginuo u bici na Uhudu, ostavivši devet kćeri, pa je želio ženu koja će se brinuti o njima. Poslanik mu je pohvalio izbor.
Učenjak Iraki u komentaru ovog hadisa kaže da je dozvoljeno ženi da služi muža, njegovu djecu, sestre i porodicu, te da se čovjek može oženiti s tom namjerom, iako to njoj nije vadžib, već dobrovoljno.
Preporučenost služenja roditelja muža potvrđuje 36. ajet sure En-Nisa: “Samo Allahu ibadet činite i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte. A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima i onima koji su u vašem posjedu. Allah zaista ne voli one koji se ohole i hvališu.”
Na osnovu ovog ajeta, ako je mustehab (preporučeno) činiti dobročinstvo svim ovim kategorijama ljudi, posebno komšijama i putnicima, onda je svakako preporučeno činiti dobročinstvo roditeljima muža, uključujući i njihovo služenje.
Dakle, sa šerijatskog stajališta, nisi obavezna da služiš roditelje muža niti da živiš s njima. Međutim, lijepo je prema mužu da se brineš o njegovim roditeljima kada ste s njima. Konkretno, kada posjetite njegove roditelje, nije lijepo niti moralno da im ne pružaš pomoć i ne pokazuješ dobročinstvo.
Ti i tvoj muž trebate razgovarati s njegovim roditeljima i dogovoriti se da izbjegavate miješana sijela, rukovanja s osobama suprotnog spola i slične situacije koje nisu dozvoljene šerijatski. Te stvari se ne smatraju dobrim djelima čak ni u kontekstu činjenja dobročinstva roditeljima.
Što se tiče molitve da živite samostalno, to je dozvoljeno i nema ništa loše u tome. To ne predstavlja neposlušnost prema roditeljima tvog muža i potpuno je prihvatljivo iz islamskog ugla.
