Senad Pećanin, ugledni bh. novinar i advokat, nedavno je komentirao odluku Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o povećanju minimalne plaće na 1.000 KM. U svom komentaru, Pećanin je usmjerio pažnju na Vojina Mijatovića, trenutnog zamjenika premijera i ministra za razvoj, poduzetništvo i obrt. On je iznio vrlo provokativnu tvrdnju da bi Mijatović mogao, zbog svoje uloge u vladinim ekonomskim odlukama, zaslužiti ili Nobelovu nagradu za ekonomiju ili, u kontrastnoj varijanti, priznanje od Milorada Dodika i Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) Srbije, sve zbog navodnog haosa u Federaciji BiH.
Pećanin je, u svom stavu, pomalo ironično komentirao da bi Mijatović, zbog uredbe koja je povećala minimalnu plaću na razinu koja je sada veća od minimalnih plaća u zemljama poput Češke, Slovačke i Mađarske, mogao biti kandidat za najveća međunarodna priznanja. S obzirom na ekonomsku situaciju i politički kontekst, Pećanin je ukazao da ovakve odluke mogu imati nepredvidive posljedice, te da bi Mijatović mogao postati figura koja izaziva kontroverze. U tom kontekstu, on je nastavio s tvrdnjom da bi, s obzirom na političku dinamiku, Mijatović mogao privući pažnju BIA-e i Milorada Dodika, ali na potpuno drugačiji način.
Pećanin je također objavio nekoliko fotografija iz prošlih političkih angažmana Vojina Mijatovića. Na njima je Mijatović vidljiv u različitim političkim sredinama, uključujući SNSD Milorada Dodika, NDP Dragan Čavića i SDP Nermina Nikšića. Ove fotografije dodatno pojačavaju Pećaninovu tezu o Mijatoviću kao političkoj figuri koja je prolazila kroz razne faze političkog angažmana, a sve s ciljem očuvanja vlastite političke pozicije.
Cijeli komentar Senada Pećanina izazvao je različite reakcije u javnosti. Dok neki smatraju da Pećanin preuveličava situaciju i koristi ironiju kako bi ukazao na složenu političku situaciju u BiH, drugi ga podržavaju u njegovim optužbama na račun Mijatovića. Različiti politički akteri u BiH imaju različita viđenja situacije, pa je razumljivo da je ovakva tvrdnja izazvala podjele.
Pećanin je u svom komentaru postavio pitanje o tome da li su ekonomske mjere koje je vlada Federacije donijela dugoročno korisne ili potencijalno štetne za ekonomsku stabilnost. On sugerira da bi povećanje minimalne plaće moglo stvoriti nerealna očekivanja među građanima, ali i dovesti do dodatnih ekonomskih problema, posebno u kontekstu već postojeće inflacije i makroekonomske nestabilnosti. Također, u njegovim riječima može se osjetiti određena doza sarkazma, kada spominje da bi Mijatović mogao dobiti Nobelovu nagradu za ekonomiju, naglašavajući kako bi takav potez mogao biti preuranjen i neodrživ na duže staze.
Zanimljivo je da je Pećanin u svom komentaru posebno istaknuo i političke veze Vojina Mijatovića, koji je, kako tvrdi novinar, bio član nekoliko političkih stranaka koje su povezane s ključnim političkim akterima u Bosni i Hercegovini. Pomenute političke stranke kao što su SNSD (stranka Milorada Dodika), NDP (stranka Dragan Čavića) i SDP (stranka Nermina Nikšića) igraju ključnu ulogu u političkoj dinamici zemlje, a Mijatović se u različitim fazama svoje karijere povezivao s njima. Pećanin smatra da bi ove političke migracije mogle imati negativan utjecaj na Mijatovićev kredibilitet, što ga čini potencijalno kontroverznim političkim akterom.
Pored toga, Pećanin se dotakao i pitanje političkog utjecaja na ekonomske odluke u Federaciji BiH. On implicira da bi Vojin Mijatović, u svojoj političkoj funkciji, mogao biti podložan vanjskim utjecajima, što bi moglo dodatno komplicirati situaciju u zemlji. Ovdje se spominje mogućnost da bi Mijatović mogao biti povezivan s različitim političkim interesima, kako na domaćem, tako i na međunarodnom nivou, uključujući i eventualni utjecaj BIA-e ili Milorada Dodika, čime bi se stvorio dodatni politički pritisak na njegov rad i odluke.
S obzirom na sve ove komponente, Pećanin zaključuje da je situacija u Federaciji BiH daleko od jednostavne. On ističe da bi dalji politički i ekonomski potezi mogli imati dalekosežne posljedice, ne samo za same političare, nego i za građane i ekonomiju zemlje. Na kraju, Pećanin ostavlja otvorena pitanja o tome kako će se daljnje političke odluke odražavati na stabilnost i dugoročni razvoj BiH, naglašavajući da bi potezi poput onog koji je predložio Mijatović, u kontekstu povećanja minimalne plaće, mogli izazvati nepredvidljive posljedice.
