Schmidt o političkim igrama, lobiranju i budućnosti Bosne i Hercegovine: “Teritorijalni integritet nije na stolu”
Politička scena Bosne i Hercegovine ponovo je ušla u period pojačanih tenzija, a u središtu pažnje našao se bivši visoki predstavnik Christian Schmidt, koji je u razgovoru za „Centralni dnevnik sa Senadom Hadžifejzovićem“ govorio o nizu tema koje posljednjih mjeseci uzburkavaju javnost.
Od lobiranja u Sjedinjenim Američkim Državama, preko mogućih političkih pritisaka i odnosa međunarodne zajednice prema BiH, pa sve do pitanja državne imovine i budućnosti OHR-a, Schmidt je iznio niz tvrdnji koje bacaju dodatno svjetlo na složene procese u zemlji.
U fokusu intervjua posebno su se našli pokušaji političkog djelovanja kroz lobističke kanale u Washingtonu, za koje se u javnosti godinama spekuliše da su povezani sa Miloradom Dodikom i vrhom vlasti Republike Srpske. Schmidt je na ta pitanja odgovarao oprezno, ali i dovoljno jasno da pokaže kako, prema njegovom mišljenju, dokumenti i ugovori koji su javno dostupni govore više od političkih poruka koje stižu iz Banje Luke.
Naglasio je da takvi aranžmani nisu nešto što bi trebalo biti skriveno od javnosti te da se o njima može govoriti na osnovu činjenica, a ne spekulacija.
Govoreći o sadržaju lobističkih ugovora, Schmidt je istakao da je posebno važno obratiti pažnju na to šta se u njima zaista navodi kao cilj.
Ako se, kako je rekao, u takvim dokumentima spominje nezavisnost Republike Srpske, onda je, prema njegovom mišljenju, potpuno jasno da se ne radi o običnom diplomatskom predstavljanju interesa, nego o pokušaju da se kroz međunarodne kontakte otvore vrata političkim projektima koji su u suprotnosti s ustavnim poretkom Bosne i Hercegovine. Poruka koju je poslao bila je nedvosmislena: teritorijalni integritet BiH nije predmet pregovora.
Washington, lobisti i politički ciljevi: šta se zapravo pokušava postići?
Schmidt je u razgovoru upozorio da je pogrešno vjerovati kako su političke teme iz Bosne i Hercegovine stalno u fokusu međunarodnih centara moći. Po njegovim riječima, teško je zamisliti da u Briselu ili Washingtonu svakodnevno razmišljaju o izjavama i potezima jednog političara iz Banje Luke.
Upravo zato, smatra on, postoji opasnost da se u domaćem političkom prostoru precjenjuje vlastiti značaj i da se određene ideje predstavljaju kao veće i snažnije nego što zaista jesu.
Na pitanje šta bi mogli biti stvarni ciljevi takvog lobiranja, Schmidt nije želio nagađati, ali je podsjetio da su ugovori i dokumentacija dostupni američkim institucijama, uključujući i Ministarstvo pravde SAD-a. Također je napomenuo da se o ovim temama već javno govorilo i da su pojedini domaći zvaničnici, uključujući ministra vanjskih poslova Dinu Konakovića, iznosili određene informacije.
Time je, prema njegovom stavu, potvrđeno da se ne radi o sitnim političkim gestama, već o ozbiljnijim pokušajima utjecaja na međunarodnu percepciju situacije u BiH.
Jedna od ključnih Schmidtovih ocjena odnosila se na uvjerenje da Dodik u Banjoj Luci često gradi sliku prema kojoj je upravo on centralna figura oko koje se vrti regionalna i međunarodna politika. Schmidt je tu percepciju odbacio kao nerealnu, naglašavajući da je riječ o političkoj iluziji.
Prema njegovim riječima, ono što se događa u glavama pojedinih političara ne mora imati nikakvo stvarno uporište u međunarodnim dogovorima ili strateškim odlukama velikih sila.
Može li se ponoviti priča o secesiji i referendumu?
Posebno osjetljiv dio razgovora ticao se mogućnosti novih pokušaja političkog odvajanja ili referenduma o nezavisnosti Republike Srpske. Schmidt je podsjetio na ranije pokušaje i atmosferu koja se već jednom stvarala oko takvih najava, ističući da se ne može isključiti da se slični scenariji ponovo pojave. Iako nije direktno tvrdio da je secesija izvjesna, njegov odgovor je bio upozoravajući: mogućnost novih destabilizacijskih poteza nije nerealna i ne bi je trebalo ignorisati.
Na pitanje kako spriječiti raspad države i ko bi trebao reagovati ukoliko političke tenzije pređu granicu prihvatljivog, Schmidt je podsjetio na okvir Dejtonskog sporazuma i institucije koje proizlaze iz njega. Prema njegovom tumačenju, mehanizmi postoje, ali su njihova efikasnost i odlučnost često testirani političkim pritiscima i pokušajima da se odluke odgode ili relativiziraju. Upravo zato, smatra on, važno je da međunarodna zajednica ostane pažljiva, a domaći akteri dosljedni ustavnom poretku.
Schmidt je dodatno naglasio da je teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine nepromjenjiv i da o njemu ne može biti političke trgovine. Svaki pokušaj da se kroz izmjene ustava entiteta ili druge pravne manevre stvori osnova za buduće otcjepljenje, po njegovom mišljenju, mora naići na odgovor institucija koje štite Dejtonski okvir.
Time je indirektno poručio da se politička realnost ne može mijenjati jednostranim deklaracijama, bez obzira na to koliko glasno bile najavljene.
Državna imovina i evropski put Bosne i Hercegovine
Jedna od tema koja se u BiH godinama vraća kao otvoreno pitanje jeste državna imovina. Schmidt je i ovdje izbjegao senzacionalizam, ali je ostavio dojam da rješenje mora biti institucionalno, a ne politički improvizirano. Njegov komentar da se, kako je rekao, „malo pogleda šta ima u njegovim ladicama“, mogao se shvatiti i kao poruka da ozbiljna rješenja zahtijevaju pravnu pripremu, a ne samo političku retoriku.
U tom kontekstu, poručio je da se o svemu može razgovarati, ali da ne mogu postojati dva različita pravna okvira za istu državu.
Na pitanje ko danas predstavlja garanta mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini, Schmidt je situaciju povezao s procesom evropskih integracija. Umjesto da se država stalno drži u stanju kriznog upravljanja, on smatra da se politička energija mora usmjeriti prema reformama i približavanju Evropskoj uniji. Takav pristup, po njemu, nije samo politički poželjan, nego i jedini dugoročno održiv ako BiH želi izbjeći nove krize i unutrašnja previranja.
U tom smislu, njegova završna poruka građanima imala je i političku i simboličku težinu. Pozvao ih je da ostanu privrženi evropskom putu, naglašavajući da je budućnost zemlje vezana za stabilnost, institucije i reforme, a ne za avanturističke projekte i retoriku podjela. Po njegovim riječima, Bosna i Hercegovina mora ostati prisutna na međunarodnoj agendi, ali ne kao problem bez rješenja, već kao država koja ima jasno definisan cilj.
Zašto je ovaj intervju važan u širem političkom kontekstu?
Intervju sa Schmidtom dolazi u trenutku kada se u BiH ponovo pojačavaju rasprave o ustavnom uređenju, odnosima između entiteta i međunarodnim nadležnostima. Zbog toga njegove izjave nisu samo reakcija na dnevnu politiku, već i podsjetnik da se iza javnih nastupa, lobističkih aktivnosti i prijetnji često krije širi strateški plan.
Čak i kada pojedini akteri nastoje stvoriti utisak da imaju podršku velikih sila, ostaje ključno pitanje koliko su takve tvrdnje zasnovane na stvarnim dogovorima, a koliko na političkom marketingu.
Za domaću javnost, posebno je važna Schmidtova ocjena da su mnoge priče o velikim dogovorima i dramatičnim preokretima često precijenjene. To ne znači da prijetnje ne postoje, nego da ih treba posmatrati hladne glave i kroz institucije sistema. U državi u kojoj su političke tenzije česta pojava, takav pristup može biti korisniji od stalnog stvaranja atmosfere vanrednog stanja.
Schmidtov nastup tako je otvorio nekoliko ključnih pitanja: koliko su ozbiljni lobistički potezi iz inostranstva, može li se ponovo aktivirati priča o referendumu, te da li politički lideri u Bosni i Hercegovini razumiju granice koje Dejtonski sporazum postavlja. Njegovi odgovori nisu ponudili spektakularna otkrića, ali jesu poslali jasnu poruku da se statut države, njen teritorijalni integritet i evropska perspektiva ne mogu dovoditi u pitanje bez posljedica.
Na kraju, bez obzira na političke razlike i različita tumačenja njegovog mandata, Schmidtove poruke ostaju relevantne za trenutak u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi. Ako išta proizlazi iz ovog razgovora, onda je to činjenica da se stabilnost ne gradi na lobističkim kampanjama i prijetnjama, nego na institucionalnoj odgovornosti, međunarodnoj podršci i jasnoj opredijeljenosti prema Evropi. Upravo to, kako je poručio, treba ostati cilj i građana i političkih lidera.
