U posljednje vrijeme, Milorad Dodik i njegovi politički saveznici sve češće prijete ozbiljnim mjerama ukoliko presuda u sudskom postupku koji se vodi protiv njega bude nepovoljna. U tom kontekstu, narodni poslanik Nebojša Vukanović odlučio je podsjetiti javnost na Dodikove ranije postupke, naročito na događaje iz 1999. godine kada se tadašnji predsjednik Republike Srpske Nikola Poplašen suočio sa sankcijama međunarodne zajednice i visokog predstavnika Carlosa Westendorpha.
Te godine, visoki predstavnik u BiH, Carlos Westendorph, donio je odluku o smjeni predsjednika Republike Srpske, Nikole Poplašena. Ono što je zanimljivo jeste da je Milorad Dodik, koji je tada bio premijer u ostavci, javno podržao ovu odluku. Ova činjenica danas djeluje kao potpuni kontrast njegovim trenutnim stavovima, u kojima se zalaže za apsolutnu autonomiju entiteta i odbacivanje utjecaja visokog predstavnika.
Dodik je 1999. godine izjavio da „instituciju predsjednika RS ugrožava sam Poplašen i da je potrebno preduzeti mjere kako bi se ona zaštitila“. Također, tadašnju odluku visokog predstavnika nazvao je dobrim potezom jer je, prema njegovom mišljenju, doprinosila stabilizaciji političke situacije u Republici Srpskoj. Ovakav stav bio je u potpunoj suprotnosti s retorikom koju danas koristi u odbrani vlastite pozicije.
Vukanović je dodatno naglasio kako su poslanici iz Dodikove stranke u to vrijeme, iako nisu eksplicitno podržali odluku smjene Poplašena, bili uzdržani tokom glasanja u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Ovaj potez jasno pokazuje da tadašnji Dodikov politički blok nije stao u odbranu Poplašena, već je, suštinski, pustio da se odluka visokog predstavnika sprovede bez većih prepreka.
Kada su političke tenzije nakon smjene Poplašena poČele da se stišavaju, Dodikova desna ruka, Nenad Baštinac, dao je izjavu koja dodatno potvrđuje stav tadašnje vlasti. Dana 9. marta 1999. godine, nakon što je Westendorph donio konačnu odluku, Baštinac je izjavio:
- “Poplašen za nas više nije predsjednik. Odluka visokog predstavnika je ispravna, jer on ima ovlaštenja da je donese.”
Ovo ukazuje na potpunu podršku tadašnje Dodikove stranke mjerama koje su dolazile od međunarodne zajednice. U tom periodu, Dodik se nije protivio intervenciji visokog predstavnika, što je u potpunoj suprotnosti s njegovim sadašnjim političkim diskursom u kojem je međunarodna zajednica predstavljena kao glavni protivnik Republike Srpske.
Vukanović je, kao dio svoje kritike, objavio i faksimil tadašnje odluke kako bi dodatno podupro tvrdnje koje iznosi. Njegova namjera je jasna – ukazati na Dodikovu političku nekonzistentnost i na činjenicu da se njegovi stavovi oblikuju u skladu s ličnim interesima i trenutnim političkim okolnostima.
Zaključno, Dodikovi raniji postupci svjedoče o njegovom pragmatičnom pristupu politici, gdje se u zavisnosti od situacije mijenjaju stavovi i principi. Dok je 1999. godine zagovarao legitimnost odluka visokog predstavnika i smjenu tadašnjeg predsjednika RS-a, danas vodi kampanju protiv istih tih mehanizama i najavljuje radikalne mjere u slučaju da presuda protiv njega bude nepovoljna. Ovakav pristup ostavlja prostor za ozbiljna preispitivanja njegove političke dosljednosti i kredibiliteta prenosi slobodna-bosna
