Na samom početku treba naglasiti da samo odsustvovanje muža od žene ne znači automatski razvod (talak). Međutim, od prava žene je da, ako je oštećena odsustvom muža i ako se boji da će zbog toga upasti u grijeh (poput zinaluka), može tražiti od njega da joj se vrati ili da joj da talak. Ako muž odbije, žena ima pravo svoj slučaj iznijeti pred kadiju, kako bi kadija mogao donijeti odluku o njihovom rastanku. Ovo je stav malikijskog mezheba, koji se smatra odabranim mišljenjem po ovom pitanju. Ovaj stav može poslužiti kao lijek za mnoge probleme koje žene doživljavaju zbog neodgovornog ponašanja svojih muževa.
Različita mišljenja učenjaka po pitanju razdvajanja muža i žene zbog muževog odsustva:
Učenjaci su se razišli po pitanju razdvajanja muža i žene zbog muževog odsustva. Ova razilaženja se temelje na pitanju da li je redovni polni odnos pravo žene kao što je pravo muškarca.
- Hanefije, šafi’ije i hanabile: Smatraju da je pravo na redovno zadovoljavanje seksualnih potreba isključivo pravo muškarca. Prema njima, žena nema pravo da traži od kadije intervenciju u slučaju da muž izostane s polnim odnosom. Čak i ako muž ostavi polni odnos sa ženom na određeni period, ne smatra se nepravednim prema ženi, bilo da je prisutan ili odsutan, i bez obzira na dužinu njegovog odsustva. Ako je žena barem jednom imala polni odnos sa mužem, smatra se da je njeno pravo zadovoljeno, i stoga ona nema pravo tražiti rastavu zbog odsustva muža.
- Hanabile (drugo mišljenje): Ipak, hanabile imaju i drugo mišljenje, prema kojem je redovan polni odnos pravo žene, a ako muž namjerno izbjegava polni odnos s ciljem nanošenja štete ženi, može biti kažnjen prema procjeni kadije. Ako muž nema opravdan razlog za izostanak polnog odnosa, žena ima pravo tražiti rastavu.
- Malikije: Smatraju da je pravo žene na redovan polni odnos neosporno. Prema njihovom stavu, žena ima pravo tražiti rastavu ako muž odsustvuje duži period, bez obzira na razlog njegovog odsustva.
Uvjeti za rastavu zbog muževog odsustva:
- Dužina odsustva muža: Učenjaci su se razišli po pitanju kolika je minimalna dužina odsustva. Hanabile smatraju da žena može tražiti rastavu nakon šest mjeseci odsustva muža, dok malikije smatraju da je minimalni period jedna godina.
- Strah od štete: Žena mora pokazati da zbog odsustva muža postoji realna opasnost da upadne u grijeh (poput zinaluka). Ovaj strah može biti opravdan tvrdnjom same žene, jer se to ne može znati osim iz njenog ličnog stanja.
- Odsustvo bez opravdanog razloga: Prema hanabilama, ako je muž odsutan zbog opravdanih razloga (npr. hadž, umra, trgovina, traženje znanja), žena nema pravo tražiti rastavu. Malikije, s druge strane, smatraju da žena ima pravo tražiti rastavu bez obzira na opravdanost muževog odsustva.
- Kontaktiranje muža: Kadija treba kontaktirati muža i zatražiti od njega da se vrati svojoj ženi, da je odvede kod sebe, ili da joj da talak. Ako muž odbije, ne odgovori kadiji ili mu se ne može ući u trag, kadija može donijeti odluku o njihovom rastanku na zahtjev žene.
Odabrano mišljenje:
Odabrano mišljenje po ovom pitanju je stav malikija, jer se može poduprijeti kur’anskim ajetom koji govori o ila’u: “Oni koji se zakunu ženama svojim, čekat će četiri mjeseca; pa ako se povrate, pa uistinu Allah je Oprosnik, Milosrdni. A ako se odluče na razvod, pa uistinu Allah je Onaj koji čuje, Znalac” (El-Bekara, 227). Najduži period koji je dozvoljen čovjeku da ne prilazi svojoj ženi je četiri mjeseca.
Također, ovaj stav ima uporište u predaji koju bilježe Bejheki, Se’id ibn Mensur i Abdurrezak u “Musannefu”, gdje se navodi da je Omer, radijallahu anhu, nakon savjetovanja sa kćerkom Hafsom, radijallahu anha, odredio period od šest mjeseci kao maksimalno odsustvo muža od žene, nakon čega je naredio vojnicima da se vrate svojim ženama ili da im daju talak.
