Ne znači “ne”: Nikšić poručio da je vlast moguća samo uz ozbiljan dogovor i spremnost na odgovornost
Politička scena u Bosni i Hercegovini i dalje je obilježena pregovorima, nesigurnim koalicijama i međusobnim porukama koje često više liče na testiranje snage nego na stvarni razgovor o formiranju vlasti.
U takvom ambijentu pojavila se i izjava predsjednika SDP-a BiH Nermina Nikšića, koja je dodatno podgrijala rasprave o tome da li je njegova stranka spremna na dogovor sa SDA i njenim partnerima, te pod kojim uslovima bi takav dogovor uopće bio moguć.
Nikšić je naglasio da SDP ne bježi od odgovornosti i da je spreman preuzeti svoj dio obaveza u procesu uspostavljanja nove vlasti. Time je, barem u političkom smislu, poslao poruku da Socijaldemokratska partija ne želi ostati po strani dok se u zemlji odlučuje o ključnim institucijama, budžetima, reformama i odnosima među strankama koje čine ili mogu činiti parlamentarnu većinu.
Ipak, njegova poruka nije značila bezuvjetno prihvatanje bilo čijeg poziva, nego prije svega insistiranje na jasnim principima i političkoj ozbiljnosti.
U bosanskohercegovačkom političkom prostoru svaka riječ o koalicijama brzo dobije dodatnu težinu, jer vlast se ovdje rijetko formira jednostavno i bez komplikacija. Razgovori između stranaka gotovo uvijek uključuju pitanje raspodjele funkcija, kontrolu nad institucijama, odnos prema državnom i entitetskom nivou, kao i međusobno nepovjerenje koje se godinama akumuliralo.
Zbog toga Nikšićeva poruka nije samo tehnička izjava o pregovorima, nego i signal da SDP želi biti faktor koji će odlučivati, a ne samo posmatrati sa strane.
Odgovornost prije političkog inata
Ključni dio Nikšićeve poruke odnosi se na spremnost da se preuzme odgovornost, ali i na očekivanje da i drugi akteri pokažu isti nivo ozbiljnosti. U prevodu na politički jezik, to znači da SDP ne želi ulaziti u kombinacije koje bi bile samo privremeni dogovori bez jasnog programa i bez stvarne volje da se rješavaju problemi građana.
Formiranje vlasti nije cilj samo po sebi, nego sredstvo da institucije počnu raditi efikasnije, stabilnije i transparentnije.
Takav pristup posebno je važan u vremenu kada su građani umorni od beskonačnih pregovora, blokada i međusobnih optužbi. Nakon svakih izbora javnost očekuje da političari napokon pokažu sposobnost kompromisa, ali i da kompromis ne bude cijena odricanja od osnovnih principa. Upravo zbog toga Nikšićeve riječi treba čitati kao pokušaj da se napravi razlika između konstruktivnog dogovora i pukog rasporeda fotelja.
Istovremeno, ovakve poruke otvaraju pitanje odnosa SDP-a prema mogućim partnerima iz opozicije i vlasti, uključujući SDA, SBiH i DF, ali i prema širem konceptu političkog okupljanja. U pozadini se vodi rasprava može li se vlast uopće formirati bez velikih ideoloških i političkih ustupaka, ili je jedini način za stabilnost upravo široka koalicija koja bi premostila stare podjele.
Neki politički analitičari takve aranžmane nazivaju nužnim pragmatizmom, dok ih drugi vide kao kratkoročna rješenja koja odgađaju suštinske reforme.
Širi politički kontekst: između blokada i nužnih kompromisa
Kriza formiranja vlasti u Bosni i Hercegovini nije nova pojava, ali svaki novi ciklus pregovora pokazuje koliko je sistem osjetljiv na sukob različitih stranaka i interesa. U zemlji u kojoj vlast postoji na više nivoa, od državnog do kantonalnog, dogovor jedne koalicije često ne znači ništa ako nema usklađenosti i na drugim nivoima.
Zbog toga se često govori o potrebi za formiranjem većina po vertikali, odnosno u institucijama koje moraju međusobno sarađivati da bi država normalno funkcionisala.
Upravo tu se otvara prostor za pitanje da li je moguć takozvani “veliki dogovor” među strankama koje se inače nalaze na različitim političkim stranama.
Ako bi se okupile stranke različitih profila, uključujući SDA, SBiH, DF i eventualno SDP, takva koalicija bi mogla osigurati stabilnost, ali bi istovremeno morala odgovoriti na brojna pitanja: ko vodi procese, kako se dijeli odgovornost, šta je zajednički minimum i može li se iz takve kombinacije izvući reformska energija. Bez tih odgovora, svaka koalicija ostaje samo privremeni politički aranžman.
Nikšićeva izjava zato ima šire značenje od jedne dnevno-političke poruke. Ona pokazuje da se SDP pozicionira kao stranka koja želi biti dio rješenja, ali ne po cijenu gubitka identiteta. U tome je i suština njegove poruke: spremnost na razgovor nije isto što i automatsko pristajanje. Politička zrelost, u ovom slučaju, podrazumijeva da se pregovara bez ultimatuma, ali i bez iluzije da će vlast sama od sebe donijeti stabilnost.
Građani očekuju rezultate, a ne nove političke predstave
Za obične građane, koji svakodnevno nose teret inflacije, sporih reformi, odlaska mladih i opšte nesigurnosti, političke igre imaju sve manje strpljenja. Oni ne prate svaki sastanak i svaku izjavu iz iste perspektive kao političari, nego kroz pitanje: hoće li se nešto stvarno promijeniti? Hoće li nova vlast omogućiti bolju ekonomsku situaciju, efikasniju administraciju, više investicija i manje blokada?
Zbog toga se svaka priča o koalicijama mora svesti na pitanje konkretnih rezultata.
U tom svjetlu, Nikšićeva poruka može se tumačiti i kao pokušaj da se smanji prostor za manipulacije i pogrešna čitanja. Umjesto dramatičnih naslova i brzih zaključaka, stvarnost je znatno složenija: pregovori traju, politički interesi se sudaraju, a javnost očekuje odgovorne poteze. Ako se vlast formira na zdravim osnovama, onda će i stranke koje danas pregovaraju moći snositi dio zasluga.
Ako pregovori propadnu, odgovornost će, kao i uvijek, biti podijeljena, ali će cijenu najviše plaćati građani.
Zato je poruka da SDP želi preuzeti svoj dio odgovornosti važna i u simboličkom smislu. Ona označava da se politički prostor ne želi ostaviti isključivo onima koji su spremni na tvrdoglavu blokadu ili kratkoročne trgovine. Odgovorna vlast u bosanskohercegovačkom kontekstu znači sposobnost da se razgovara, dogovori i onda taj dogovor sprovede u praksi. Sve drugo ostaje samo nastavak političkog teatra koji zemlja predugo gleda.
U konačnici, Nikšićeva izjava ne treba biti shvaćena kao konačan odgovor na pitanje ko s kim ide u vlast, nego kao poruka da SDP želi učestvovati u stvaranju rješenja, ali uz jasne uslove i političku odgovornost. To je možda i najvažnija lekcija trenutne političke krize: bez spremnosti na kompromis nema vlasti, ali bez principa nema ni povjerenja.
A bez povjerenja, svaka nova većina brzo postaje samo još jedna prolazna epizoda u dugoj bosanskohercegovačkoj političkoj drami.
