U posljednje vrijeme u javnom prostoru Bosne i Hercegovine opet su oživjele priče o potrebi revizije Dejtonskog sporazuma, poznatog kao temeljni okvir za mir i organizaciju države. Pojedini akteri ponovo zagovaraju tzv. “Dejton 2” – ideju o potpunoj promjeni ustavne strukture zemlje. Međutim, realnost je mnogo složenija i manje optimistična, kako jasno pokazuje analiza Seada Numanovića objavljena na portalu Politički.ba.
Za početak, valja istaknuti da je jedna od ključnih osoba koje promovišu ideju nove ustavne reforme Edward Joseph, u saradnji sa Bruceom Hitchnerom. Oni su predložili pet koraka za promjenu Ustava BiH, s ciljem da se sadašnji Dejtonski okvir zamijeni novim, koji bi se zasnivao na demokratskim principima, jednakom građanstvu i evropskim standardima. Njihov prijedlog uključuje:
-
Ustavnu konferenciju – okupljanje domaćih i međunarodnih aktera radi pregovora o novoj ustavnoj arhitekturi;
-
Prijelazne pravne mehanizme – osiguranje kontinuiteta državnih funkcija tokom procesa reformi;
-
Reformu izvršne vlasti – redefinisanje državnog rukovodstva bez etničkih kvota;
-
Reformu zakonodavne i sudske vlasti – parlament i sudovi zasnovani na teritorijalnoj, a ne etničkoj zastupljenosti;
-
Princip subsidiarnosti i pravnog kontinuiteta, uz međunarodnu podršku reformama.
Ovakav prijedlog podrazumijeva uspostavljanje funkcionalne države bez etničkih barijera i s jakim fokusom na građansku jednakost, što je u teoriji vrlo privlačno. Međutim, kao što Numanović navodi, ova inicijativa nije naišla na adekvatan odjek ni u jednoj ozbiljnijoj političkoj strukturi u zemlji, niti kod ključnih međunarodnih aktera.
Posebno je zanimljivo da se u isto vrijeme kada su ove ideje objavljene, u Sarajevu nalazio vršilac dužnosti šefa State Departmenta za Evropu i Evropaziju, Brendan Hanrahan, koji nije ostavio ni najmanji tračak nade da bi administracija Donalda Trumpa mogla pojačano intervenisati u BiH. Naprotiv, SAD, koje u ovom trenutku nemaju ni ambasadora u Sarajevu, ne pokazuju nikakvu volju da se dublje uključe u rješavanje političke krize u Bosni i Hercegovini.
Upravo iz ovakve situacije proizilazi osjećaj beznađa. Numanović ističe da je današnja Bosna i Hercegovina na margini interesa velikih sila, a naročito američke administracije, koje su fokusirane na svoja domaća i globalna pitanja, dok Balkan i BiH ostaju u drugom planu.
Za jasnoću, evo šta je rekao Christopher Landau, zamjenik državnog sekretara SAD, na konferenciji održanoj u Dejtonu povodom 30 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma:
-
SAD su svjesne svojih neuspjeha u “izgradnji država” i osuđuju aroganciju onih koji dolaze s idejom da imaju sve odgovore.
-
Sjedinjene Države su spremne za saradnju samo s onima koji se zalažu za praktični realizam, a ne za utopijske ili ekstremne politike.
-
Važno je da narodi sami odluče o svojoj budućnosti, ne samo njihovi lideri.
Ova izjava jasno pokazuje da američka administracija ne planira intervenisati u BiH na način koji bi značio drastične promjene ustavnog okvira, osim ako ne dođe do ozbiljne eskalacije ili prijetnje oružanim sukobom.
Naravno, politička situacija u BiH i dalje ostaje nestabilna. U tom kontekstu, Milorad Dodik i Dragan Čović, zajedno sa režimima u Beogradu i Zagrebu, aktivno rade na lobiranju i ostvarivanju svojih interesa u Vašingtonu. Dok oni imaju jake kanale komunikacije i političkog uticaja, domaće “probosanske” snage gotovo su potpuno isključene iz tih procesa. Numanović to naziva velikom greškom, čiji efekti su već vidljivi u nizu izgubljenih bitaka za očuvanje države i njenog integriteta.
Nažalost, stanje nije ni bolje u drugim važnim centrima moći poput Brisela, Berlina, Pariza, Varšave ili Londona, gdje, prema autoru, domaći stručnjaci i sposobni ljudi ne dobijaju podršku jer u Sarajevu “nije važna sposobnost, već lojalnost vođi”. Ova praksa će se, kako autor smatra, nastaviti sve dok se ne dogode temeljne promjene u političkom sistemu.
Zaključno, može se reći da je trenutno nemoguće očekivati da će se uskoro desiti Dejton 2, odnosno potpuna reforma ustava BiH. No, to nije nužno loša vijest, jer je dalji pad i destabilizacija zemlje s potencijalnim sukobima svakako opasniji scenario. Međutim, to znači i da su prilike za ozbiljnu promjenu sistema prošle, a stanje u zemlji i dalje ostaje zabrinjavajuće.
Ukratko, ovo su ključne poruke teksta:
-
Revizija Dejtonskog sporazuma i ustavne reforme su tema o kojoj se opet govori, ali konkretnih pomaka nema.
-
Prijedlozi za promjenu ustava postoje, ali nemaju podršku ključnih domaćih i međunarodnih aktera.
-
SAD nisu zainteresovane za intenzivnije angažovanje u BiH osim u slučaju eskalacije sukoba.
-
Dodik i Čović su aktivni u lobiranju u Vašingtonu, dok “probosanske” snage nisu prisutne.
-
Politička scena u BiH je zarobljena između lojalnosti i sposobnosti, što sprječava pozitivne promjene.
-
Dejtonski sporazum ostaje okvir, ali stanje u zemlji se pogoršava, a prilika za promjenu je izgubljena.
Ovakav rezime jasno pokazuje koliko su trenutno ograničene šanse za konstruktivnu političku reformu u Bosni i Hercegovini, te koliko je situacija složena i zahtijeva pažljivo promišljanje i djelovanje svih uključenih strana.
