Od kako zna za sebe, mrzi je. Od kako zna za sebe, stidi se nje. Njegova majka je radila kao kuharica u školi blizu njegove, kako bi prehranila svog sina. Jednog dana, kada je došao iz škole, zamolio ju je da nikada ne dolazi u njegovu školu, jer bi ga njegovi drugovi počeli zadirkivati. Majka je šutjela, bila je uvrijeđena.
Sljedećeg dana, krenuvši s posla, majka je primijetila da je njen sin zaboravio pernicu i otišla je u školu da mu je donese. Kada su djeca vidjela ženu s jednim okom, počela su se smijati. Majka je tražila svoje dijete koje se sakrilo. Dala je pernicu jednoj ljubaznoj ženi koja joj je prišla i sakrila je od djece. Vratila se kući i čekala sina. Kada je stigao, izderao se na nju i rekao riječi koje će oboje pamtiti do kraja života: volio bih da umreš i da te nema. Majka je šutjela, plakala. Njega nije bilo briga za njene osjećaje; samo je želio da ode od nje.
Marljivo je učio i konačno otišao u Singapur. Tamo je izgradio kuću, oženio se, dobio djecu i napokon bio zadovoljan svojim životom. Sve dok jednog dana majka nije došla pred njegovu kuću. Njegova djeca su počela vrištati, a on joj je rekao zašto je došla i neka odmah ode. Majka je, kao i uvijek, šutjela. Godine su prolazile i jednog dana, provjeravajući poštu, ugledao je pismo u kojem ga pozivaju na porodični skup. Rekao je svojoj ženi da ide na poslovno putovanje. Konačno je stigao u svoj rodni kraj i iz čiste radoznalosti ušao u kuću. Na stolu je bilo pismo od majke u kojem je pisalo:
“IZVINI ŠTO SAM TI IKADA NANIJELA ZLO, IZVINI ŠTO SAM TE OSRAMOTILA PRED PRIJATELJIMA, IZVINI ŠTO SAM TI PREPALA DJECU… JA SAM BOLESNA, LEŽIM U KREVETU IZ KOJEG NAJVEROVATNIJE NIKADA NEĆU USTATI… ALI AKO NE ZNAŠ, KAO MALI DOŽIVIO SI SAOBRAĆAJNU NESREĆU I OSTAO BEZ OKA. NISAM MOGLA DA GLEDAM SVOJE DIJETE KAKO ODRASTA BEZ OKA I DA MU SE SMIJU KAO ŠTO SU SE MENI SMIJALI… DAROVALA SAM TI SVOJE OKO JER BI MI BILO DRAGO DA PROMATRAŠ SVIJET MOJIM OKOM… IZVINI JOŠ JEDNOM.”
Pročitao je pismo i shvatio težinu svojih riječi i djela.
www.dnevne-vijesti.com
