Priča o starom pastiru koji je proveo više od sedamdeset godina čuvajući ovce, a kojem je država dodijelila penziju zbog njegovog dugogodišnjeg rada, postala je medijski hit. Brojni novinari došli su da ga intervjuiraju, a jedan ga je upitao: „Možeš li nam ispričati neki poseban događaj iz svog života?“ Starac, nesiguran i nervozan zbog novinara, dugo je razmišljao šta bi mogao podijeliti. Iako je imao mnogo doživljaja, činilo mu se da ništa od toga nije dovoljno zanimljivo za širu publiku, već su to bile priče koje je radije pripovijedao djeci i običnim ljudima kraj vatre.
Ipak, skupio je hrabrost i odlučio ispričati jednu priču koja mu je zauvijek promijenila život.
„Kad sam imao dvadeset godina,“ započeo je, „jednog dana sam u šumi pronašao malo, izgladnjelo štene. Bilo je tako slatko i bespomoćno da sam ga odmah odnio kući. Ubrzo sam se vezao za njega. Bio je nevjerovatno pametan i vjeran. Pratili smo se svuda, i bio mi je ne samo pomoćnik, već pravi prijatelj. S vremenom je pas narastao, postao je veliki i snažan. Seljani su me često upozoravali da to nije pas, već vuk, i da će mi donijeti nesreću, ali ja ih nisam slušao. Nisam mogao ignorisati tu duboku vezu koju smo uspostavili.“
Jedne ljetne noći, nastavio je starac, probudilo ga je snažno režanje. Izjurio je iz barake i vidio svog psa kako sjedi ispred tora, okrenut prema mjesecu. Na njegovoj njušci je kapala krv, a pred njim je ležala gomila mrtvih i raskomadanih ovaca. Bez puno razmišljanja, starac je uzeo pušku i uperio je u psa. Pas se nije ni pomakao, kao da je prihvatio svoju sudbinu. Povukao je okidač i vuk se srušio na zemlju.
No, kada je pozvao pomoć iz sela i vratio se do tora, starac je sa užasom otkrio prizor koji ga je potpuno slomio – među mrtvim ovcama ležali su tri zaklana vuka i jedna vučica. Njegov pas, kojeg je upravo ubio, zapravo je branio tor od pravih napadača. Srce mu se slomilo spoznajom da je ubio svog vjernog prijatelja zbog sumnje i brzopletog zaključivanja.
„Od tog dana,“ završio je starac svoju priču s tugom u očima, „naučio sam da nikada ne nosim sumnju u svom srcu prema onima koji su mi vjerni. Platio sam skupu cijenu – izgubio sam svog najodanijeg prijatelja zbog vlastite nesigurnosti. Prošlo je šezdeset godina, ali bol ne prolazi. Sjećam se toga kao da je bilo jučer.“
Ova potresna priča o pogrešnoj prosudbi i nepovratnom gubitku pokazuje nam koliko su sumnja i nepovjerenje opasni. Starac je izgubio prijatelja zbog trenutka nesmotrenosti, a pouka ove priče je da se povjerenje gradi kroz vrijeme i ne smije olako rušiti.